Professional paper

https://doi.org/10.24869/psihei.2019.3

AUTENTIČNOST U PSIHOTERAPIJI

Vedran Bilić orcid.org/0000-0002-0376-137X ; Psychoanalytic psychotherapist, Family psychotherapist, Head of Specialist Institute for Personology and Feeding disorders, Psychiatric clinic, Clinical Hospital Center Zagreb
Darko Marčinko ; Psychoanalytic psychotherapist, Family psychotherapist, Head of Specialist Institute for Personology and Feeding disorders, Psychiatric clinic, Clinical Hospital Center Zagreb
Slađana Štrkalj-Ivezić ; Group analyst, Psychiatric clinic Vrapče

Abstract

Autori u ovom radu ukazuju na važnost otkrivanja i razvijanja pacijentove skrivene i sputane autentičnosti. Dominantni psihički problemi mnogih suvremenih bolesnika proizlaze iz trauma i ozljeda narcizma koje se mogu dogoditi u širokom rasponu okolnosti i interakcija tijekom cijelog života, a njihove su posljedice rigidne obrane. Obrane koje zaštićuju self od novih povreda i trauma ujedno kompromitiraju pacijentovu autentičnost i slobodu. Te obrane ugrađuju se u strukturu karaktera i utječu na cijeli život osobe (1). Među obranama od trauma i ozljeda narcizma, disocijacija ima dominantnu ulogu. Druga je obrana opisana kao lažni self (2,3). Pacijent koji je intenzivno zaokupljen izbjegavanjem ozljeda narcizma izbjegava svaki rizik, čak i po cijenu stagnacije i sterilnosti svojeg života. Pacijent tako gubi svoju autentičnost, jer pravi self ostaje zarobljen obranama i skriven, a njegove autentične potrebe nemaju se priliku ostvariti životnim iskustvima. Ostvarenje potreba nuklearnog (jezgrovnog) selfa (4,5), pravog selfa (2,3), što je više moguće u terapiji, a zatim u životu, važan je cilj u psihodinamičkim psihoterapijama i povezano je s porastom pacijentove autentičnosti.

Keywords

autentičnost; pravi (nuklearni) self; disocijacija; ,lažni self; psihoterapija

Hrčak ID:

232353

URI

https://hrcak.srce.hr/232353

Publication date:

19.8.2019.

Article data in other languages: english

Visits: 2.995 *