Review article

Samoubojstvo u prosudbi kršćanske etike

Marijan Biškup ; Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Abstract

S problemom samoubojstva bavi se više znanstvenih disciplina, a ovdje se o samoubilačkom postupku govori s aspekta kršćanske etike.
Sveto pismo, temelj kršćanske etike, navodi više samoubilačkih postupaka: slučaj kralja Šaula (1 Sam 31, 3-5), Davidova savjetnika Ahitofela (2 Sam 17, 23), svećenika Razisa (2 Mak 14, 41-46), apostola Jude Iškariotskoga (Mt 27, 5). O nekima od tih postupaka biblijski pisci govore sa simpatijama. Uza sve to neophodno je kazati da je židovsko-kršćanska tradicija stalno bila protiv samoubojstva.
Kršćanska etika uvijek se protivila samoubojstvu, osuđivala ga kao veliko zlo, odnosno kao težak prijestup i grijeh. U tom pravcu idu spisi najpoznatijih teologa Aurelija Augustina, Tome Akvinskoga i dr., izjave mnogih crkvenih sabora i poruke najnovijih dokumenata crkvenog učiteljstva.
Kršćanska etika redovito navodi tri razloga zbog kojih osuđuje samoubojstvo: Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i sličnost (usp. Post 1, 26-27), stoga je gospodar čovjekova života i smrti. Čovjek nema prava raspolagati svojim životom jer je samo njegov čuvar i upravitelj. Samoubojstvo je, nadalje, zločin protiv onih koji ovise o samoubojici, kao što su obitelj i društvo. I kao treći razlog samoubojstvo je kršenje obveze ljubavi prema samome sebi i težnji za savršenstvom. Samoubojica se lišava mogućnosti bilo kakvog duhovnog napretka na koji je od Boga pozvan (usp. Mt 5, 48).

Keywords

život; smisao života; samoubojica; samoubojstvo; sakaćenje; crkveni sprovod; isključenje iz crkvene zajednice

Hrčak ID:

29055

URI

https://hrcak.srce.hr/29055

Publication date:

21.5.2002.

Article data in other languages: english

Visits: 6.217 *