Bogoslovska smotra, Vol. 71 No. 2-3, 2001.
Preliminary communication
Mediji u krizi vrednotâ
Mirko Juraj Mataušić
; Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
U kontekstu krize vrednota u hrvatskom društvu nemoguće je zaobići medije. Oni su sastavni dio te krize, njezin odraz, ali i njezin čimbenik. Ta kriza vrednota, a i kriza medija danas je globalna. Kod nas je pojačana nasljeđem komunizma, posljedicama rata, općim osiromašenjem stanovništva i komercijalizacijom medija.
O krizi je opravdano govoriti kad je raskorak između normi i stvarnoga stanja takav da onemogućava funkcioniranje sustava. Prvi dio ovog članka ukazuje na to da se u hrvatskim medijima doista može govoriti o krizi, drugi dio pokušava ispitati odnos publike prema (takvim) medijima, a treći dio iznosi neka teološka opažanja glede medija.
a) Kriza u medijima
Uz već tradicionalne oblike povrede ljudskog dostojanstva u medijima putem pretjeranog prikazivanja nasilja i pornografije pridolazi i to da se danas u hrvatskim medijima može optužiti bilo koga za bilo što, a da mu ne treba dokazivati krivnju. Osim toga uhodala se praksa bezobzirnoga kopanja po privatnom životu pojedinaca, posebno onih poznatih. Tako se redovito uništava dobar glas, često zdravlje, a ponekad i egzistencija pogođenih. To je utoliko problematičnije što su najvažniji mediji još uvijek pod kontrolom političara, a svaki od centara političke moći u Hrvatskoj želi imati svoje medije. I dok se u Hrvatskoj još nisu dovoljno razvili mehanizmi novinarskog otpora utjecaju političara na medije, već se učvršćuje nova ovisnost o ekonomskoj sferi, zahvaljujući komercijalizaciji medija. Kako pak na našem tržištu nema dovoljno zarade za sve, dolazi do bespoštedne borbe za publiku među vodećim medijima, pri čemu se ne biraju sredstva.
Tu su uzroci i daljnjih zastranjenja, pa se u hrvatskim medijima, prema sudu vodećih medijskih ljudi, ne poštuju neke od temeljnih vrednota novinarskog zvanja i etike, na prvom mjestu istinitost i provjerenost onoga što se objavljuje. A zbog položaja gotovo ničim ograničene moći medija nemoguće je ili vrlo teško izboriti pravdu protiv njih.
Loši gospodarski uvjeti uzrokom su i daljnjih nepovoljnih tendencija, kao npr. koncentracije medija u rukama sve manje skupine vlasnika. Činjenica da mediji zahvaljujući toj slobodi i moći lakše ukazuju na neke zloporabe i nepravilnosti u javnom djelovanju nije dovoljno opravdanje za negativnosti. Isto tako, to što veći dio novinara svoj posao radi dobro, a većina medijskih sadržaja je u redu, ne može biti razlogom da se ne ukaže na nepoštivanje novinarskog zvanja i etike u drugim slučajevima. Za popravak stanja ukazuje se na potrebu raščišćavanja vlasničkih odnosa u medijima, definiranja naobrazbenih stručnih kriterija za novinare, bolje istraživanje stanja u medijima, cjelokupni razvoj civilnoga društva s većim utjecajem građana na medije, te razvoj sudstva.
b) Mediji i vrednote
U drugom dijelu, članak donosi neke rezultate o medijima iz Europskog istraživanja vrednota i sličnih istraživanja koja su u Hrvatskoj provedena posljednje tri godine. Ta su istraživanja pokazala među ostalim da je u Hrvatskoj međusobno povjerenje ljudi na vrlo niskoj razini, čemu očito pridonosi opisano stanje u medijima. No od toga imaju štete i sami mediji, jer su oni na posljednjem mjestu od svih institucija društva glede povjerenja koje u njih imaju mladi građani od 18 do 35 godina. Katolički mediji tu prolaze mnogo bolje, ali oni imaju manju raširenost, što pretpostavlja da imaju i manji utjecaj. Slabo povjerenje u svjetovne medije ne znači njihov slabiji utjecaj.
Inače, rezultati istraživanja pokazuju da je prihvaćanje vrednota (npr. pozitivan odnos prema vlastitom poslu, povjerenje u ljude, životni optimizam, osjećaj sreće, itd.) upravo razmjerno s praćenjem medija, posebno informativnih.
c) Medijska religija
Treći dio članka prenosi rezultate teoloških opažanja i promišljanja o medijima u posljednjem desetljeću u zapadnim europskim zemljama. Mediji konkuriraju tradicionalnoj ulozi koju ima religija: oni okupljaju ljude, objašnjavaju im smisao života i obećavaju spasenje. Dosadašnjim medijima pridružio se u posljednje vrijeme internet koji u svom kibernetičkom prostoru stvara dojam da je čovjek svemoćan. Religijsku ulogu posebno karakterizira ritualno pojavljivanje raznih oblika medijskih sadržaja uvijek u isto vrijeme, a sve garnirano reklamom koja pak svoja obećanja svjesno izražava religijskim rječnikom.
Kriza je uvijek i šansa za poboljšanje stanja. Stoga valja najprije vidjeti pozitivne strane medija te omogućiti da one više dođu do izražaja. Crkva si je na tom području u svojim službenim dokumentima zadala vrlo zahtjevan program, ali ga do sada slabo ostvaruje. U svom cjelokupnom djelovanju ona treba hitno dati veće značenje medijima, a još više njegovanju izvorne komunikacije u svojem tradicionalnom djelovanju.
Keywords
masovni mediji; moć medija; praćenje medija; vrednote u medjima; kriza vrednota; medijska religija; društvo; Crkva
Hrčak ID:
29107
URI
Publication date:
20.5.2002.
Visits: 4.738 *