Professional paper
https://doi.org/10.54070/hljk.31.2.7
Primjena samostalnih mjera opreza prema neubrojivim osobama
Martina Pamić
orcid.org/0009-0002-0379-4216
; Općiniski sud u Zagrebu
*
David Jakovljević
*
* Corresponding author.
Abstract
Istražni zatvor predstavlja najrestriktivniju mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika. Njegovo trajanje ograničeno je i ovisi o kazni propisanoj za kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret. U praksi nije rijetko da prije donošenja presude suda prvog stupnja najdulje trajanje istražnog zatvora istekne. Stoga je za otklanjanje razloga zbog kojih je bila primijenjena mjera istražnog zatvora potrebno primijeniti samostalne mjere opreza iz članka 98.a Zakona o kaznenom postupku. U slučaju postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti, istražni zatvor može mu se odrediti samo na temelju članka 551. stavka 1. ZKP-a ako postoji vjerojatnost da bi zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo. Dakle, neubrojivom okrivljeniku nije moguće odrediti istražni zatvor po nekoj od osnova propisanih člankom 123. stavkom 1. ZKP-a. Ako pak sud, nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja, utvrdi da je za otklanjanje takve okrivljenikove opasnosti dostatno njegovo liječenje na slobodi, istražni zatvor može se zamijeniti mjerom opreza liječenja na slobodi (članak 551. stavak 3. ZKP-a). No što kad neubrojivom okrivljeniku istekne trajanje istražnog zatvora prije donošenja presude? Mogu li mu se odrediti mjere opreza kao samostalne mjere opreza? Ako mogu, koje? One iz članka 98. ZKP-a ili pak ona iz članka 551. stavka 3. ZKP-a? Pod kojim se pretpostavkama mogu odrediti? Od uvođenja instituta samostalnih mjera opreza sudska je praksa raznolika i ne daje jednoznačne odgovore na ova pitanja.
Keywords
istražni zatvor, mjere opreza, samostalne mjere opreza, neubrojive osobe
Hrčak ID:
328346
URI
Publication date:
4.12.2024.
Visits: 1.279 *