Original scientific paper
https://doi.org/10.17234/RadoviZHP.56.10
Ante Starčević u ustaškoj propagandi 1941 – 1945.
Tomislav Jonjić
Abstract
Usprkos tomu što je tijekom 1930-ih godina nastojao izgraditi nadstranačku koncepciju borbe za neovisnu hrvatsku državu, pa je u skladu s time posezao za simboličkom vrijednošću ideologa i političara koji su pripadali raznim strankama, a napose za likom Stjepana Radića i brata mu Antuna, ustaški je pokret kroz usta svojih prvaka i propagandista neprekidno isticao kako svoje prave korijene vidi u pravaštvu. Zato je Ante Starčević, za čijim su imenom posezali i pristaše drugih stranaka i pokreta, od komunista do nacionalsocijalista, i prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske bio stalni rekvizit ustaške propagande. Nakon njezina proglašenja ustaško pozivanje na Starčevića postalo je još intenzivnije, a nije se manifestiralo samo u novinstvu i publicistici nego i u podizanju spomenika, imenovanju naselja, podržavljenju zagrebačkoga Starčevićeva doma, prisvajanju autorskih prava na njegova djela i nizu sličnih poteza. Smatrajući da mu osnovno državnopravno ostvarenje, proglašenje države, daje pravo ne problematizirati odnos slobodarske starčevićanske ideologije i naglašeno autoritarne prakse, ustaštvo je sebe proglašavalo praktičnom primjenom starčevićanstva u konkretnim vojnopolitičkim okolnostima. U ovom tekstu, koji je dio šire studije o ustaškom odnosu prema Starčeviću i starčevićanstvu, sažeto se prikazuje odnos koji je državna propaganda Nezavisne Države Hrvatske njegovala prema njemu i njegovu djelu.
Keywords
Hrčak ID:
330245
URI
Publication date:
22.12.2024.
Visits: 1.376 *