Bogoslovska smotra, Vol. 95 No. 2, 2025.
Original scientific paper
https://doi.org/10.53745/bs.95.2.11
Prevođenje Biblije kao literature. Izazov i prigoda vjernosti originalu
Ivan Lovrić
orcid.org/0000-0001-9602-9833
; Catholic Faculty of Theology, University of Split, Split, Croatia
Abstract
Prevođenje bilo kojeg teksta bremenit je posao jer ustaljenu jezičnu strukturu vlastitu jednom sistemu prebacuje u drugi u kojem vladaju slični, ali ne isti uzorci koji bi sam proces činili linearnim. Ta je poteškoća još uočljivija kod drevnih tekstova, posebno kod Biblije, i to zbog dugog vremena njezina nastajanja, zbog zbirnog karaktera njezina autora, te zbog velike vremenske, kulturne i komunikacijske udaljenosti od našeg vremena. No, unatoč mnoštvu otegotnih okolnosti s kojima se susreće svaki prevoditelj, postoji i jedna bitna olakotna okolnost, a to je književni karakter Biblije koji omogućuje pristup Bibliji kao i drugim velikim književnim djelima, primjenjujući na nju spoznaje i sredstva moderne literarne kritike. Iako u Bibliji postoji mnoštvo neliterarnih tekstova, nakana promatranja Biblije kao književnosti nije tražiti književnost u Bibliji, nego promatrati »cjelinu« Biblije kao književnost. Biblija dijeli s drugim velikim književnim djelima upotrebu književnih rodova, vrsta i figura, što je na najočitiji način svrstava u red književnih dijela. Povrh toga ona posjeduje i svoj specifični sustav označavanja koji ne mora odgovarati ničemu u realnosti već stvara svoju vlastitu realnost. U tom kodnom sustavu najznačajnija je upotreba tipologija, intertekstualnosti, eha i aluzija koje imaju heurističku ulogu kao hermeneutički vodiči svakog čitatelja. Preko nekoliko primjera pokušali smo pokazati važnost osnovnih karakteristika Biblije kao književnosti, o čemu bi i svaki prijevod morao voditi računa ako želi zadržati vlastiti literarni karakter.
Keywords
Biblija; književnost; motiv; simbol; tipologija; intertekstualnost; aluzije
Hrčak ID:
334996
URI
Publication date:
5.9.2025.
Visits: 657 *