Građevinski sektor u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj s naglaskom na karlovački kotar (1964–1965)

1. Uvod

Građevinski sektor u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (SRH) u razdoblju od 1964. do 1965., kada se na području cjelokupne Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) otpočelo s provedbom do tada najsveobuhvatnije gospodarske reforme, nalazio u procesu prijelaza sa zanatskog na industrijski način proizvodnje.1

Mjere ove gospodarske reforme bile su prioritetno usmjerene na rješavanje čitavoga niza kompleksnih pitanja ekonomske politike poput, primjerice, neutralizacije proizvodnih disproporcija koje su rezultirale deformacijom unutarnjih ekonomskih odnosa te usporavanjem porasta produktivnosti i nižim društvenim standardom stanovništva. Ovako ustrojen gospodarski sustav neizbježno je dovodio u dominantan položaj ekstenzivni razvoj proizvodnih kapaciteta, koji je, u konačnici, otežavao uključivanje jugoslavenskoga gospodarstva na međunarodno tržište.2

Dotadašnji odnosi u cijenama onemogućavali su proizvođače u građevinskom sektoru, kao i u ostalim poslovnim organizacijama, da postanu osnovni nositelji »proširene reprodukcije«, odnosno brže i uspješnije gospodarske aktivnosti. Tome svakako treba dodati i nerealan devizni tečaj dinara, koji je rezultirao usmjerenošću na uvoz sirovina i repromaterijala po niskim cijenama, što je naposljetku utjecalo na deformaciju poslovne djelatnosti. U uvjetima stvorenima spomenutom gospodarskom reformom dogodile su se izmjene u odnosima cijena, te raspodjeli dohotka i akumulacije. Prema tome, reformom je, u kontekstu daljnjeg razvoja građevinskog sektora, naglasak usmjeravan na organizaciju i integraciju »optimalnih proizvodnih organizacija«.3 Realizacija ovoga cilja uvelike je ovisila o provedbi strukturnih promjena koje su trebale imati u »vidu jedinstvo Jugoslavenske privrede i jedinstvo jugoslavenskog tržišta i nužnost uključivanja u međunarodnu podjelu rada«.4 Dakle, promjene u paritetu dinara te odnosima cijena i raspodjeli dohotka označavale su početak stvaranja uvjeta za ostvarivanje uspješnije ekonomičnosti, odnosno unapređenje proizvodnje, produktivnosti i prometa poduzeća u građevinskom sektoru, kao i u jugoslavenskom gospodarstvu u cjelini.

Bez obzira na sve pokušaje Savjeta za građevinarstvo Privredne komore da građevinski sektor u SRH učine konkurentnijim, njegov početni položaj u odnosu na druge gospodarske grane bio je znatno nepovoljniji. To je stanje uglavnom bilo determinirano nepovoljnim investitorskim odnosima, uslužnim karakterom građevinske djelatnosti, nedostatkom dugoročnih planova investicijske politike s čestim promjenama u opsegu i strukturi radova, nedostatkom kontinuiteta u radu i potrebnim proizvodnim materijalima.5

U razdoblju analiziranom u ovome članku narudžba investitora za izgradnju građevinskih objekata na temelju potpune tehničke dokumentacije određivala je tehnološke postupke provedbe tih projekata, što je ograničavalo inovativnost izvođača radova. U takvim je odnosima racionalizacija građenja bila u cijelosti izvan utjecaja proizvođača i prepuštena na evaluaciju investitorima. Nepovezanost proizvođača i investitora u postupku projektiranja izgradnje građevinskih objekata dovodila je do smanjene mogućnosti primjene suvremenijih tehnika i tehnologija u provedbi radova, što je znatno povećavalo ukupne troškove realizacije projektnih aktivnosti.6

Dinamika radova na izgradnji građevinskih objekata bila je neravnomjerna i djelomično pod utjecajem vremenskih uvjeta. Osim toga, na prekide i usporavanje kontinuiteta građenja uvelike je utjecao i sustav financiranja na temelju kojega su se prilagođavali vremenski rokovi realizacije pojedinih projekata. Primjerice, većina poduzeća u SRH na početku godine raspolagala je ugovorima na koje je otpadala trećina ukupnih godišnjih građevinskih radova, dok su do polovice godine građevinske poslovne organizacije preuzele ugovorne obveze koje su bile na razini od 50% do 60% od planiranih na godišnjoj razini. Ovakav model rada onemogućavao je ravnomjerno korištenje proizvodnih kapaciteta, što je u konačnici uvelike utjecalo na poštivanje zadanih rokova finalizacije izgradnje.7

U građevinskom sektoru u SRH postojao je relativno nizak stupanj razvijenosti proizvodnih snaga, koji je, većim dijelom, negativno utjecao na raspodjelu rada. To je ujedno bila jedna od osnovnih slabosti građevinskog sektora koja je rezultirala sporom provedbom građevinskih projekata te visokim troškovima.8 Usto, neadekvatna tehnologija, visok stupanj primjene zastarjelih materijala u proizvodnom procesu, nedovoljna povezanost kooperanata u izgradnji pojedinih objekata, odnosno pomanjkanje koordiniranog projektiranja, utjecalo je na dominaciju individualnog karaktera rada u građevinarstvu. Sudionici pojedinih faza provedbe građevinskih projekata bili su orijentirani isključivo na svoj djelokrug poslova, ne uzimajući u obzir uspješnost realizacije planiranoga građevinskog objekta u cjelini. Osim toga, nedovoljna povezanost proizvođača građevinskog materijala s procesom projektiranja i izvođenja radova onemogućavala je uspješniju primjenu modernijih i jeftinijih radnih procesa.

Opisano je stanje nametnulo potrebu brza ostvarivanja kvalitativnih promjena u odnosima tehnološko-proizvodnih aktivnosti i načinu provedbe građevinskih projekata u SRH. To se ponajprije odnosilo na učinkovitiji prijelaz sa zanatskog prema industrijskom načinu proizvodnje poluproizvoda, gotovih elemenata i konstrukcija, te mehaniziranja opsežnijih radova u niskogradnji.9

U Društvenom planu razvoja SRH za 1964. te u zaključcima Izvršnog vijeća Sabora od 23. travnja iste godine poseban naglasak u pogledu daljnjeg razvoja građevinskog sektora bio je usmjeren na stambenu izgradnju. Predviđalo se da se, uglavnom, industrijskim, montažnim i polumontažnim načinom proizvodnje realizira povećani plan izgradnje stambenih objekata. Da bi se lakše ostvarili ti ciljevi, politička tijela SFRJ inzistirala su na tome da se u većim gradovima proizvođači organiziraju u »mehanizirane kompletne organizacije građevinske operative«.10 Tako ustrojene poslovne organizacije trebale su unaprijediti svoju opremljenost, te lakše usvojiti napredne tehnologije i sustave realizacije projektnih izgradnji.

U tu je svrhu Privredna komora Hrvatske s kotarskim komorama, republičkim Sekretarijatom za urbanizam, stambene i komunalne poslove SRH, republičkim vijećem sindikata, te općinskim skupštinama i zainteresiranim poslovnim organizacijama poduzeo niz mjera koje su trebale rezultirati stvaranjem velikih i opremljenih specijaliziranih kapaciteta za industrijsku stambenu izgradnju, napose na području Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba.11

Ovako zamišljena partijska politika bila je prihvaćena u svim navedenim industrijskim centrima. Zainteresirane radne organizacije su, zajedno sa svojim osnivačima, to jest općinskim skupštinama, te komunalnim bankama i općinskim stambenim fondovima, pristupile planiranju investiranja financijskih sredstava, koja su, prema Društvenom planu razvoja SRH za 1964., iznosila 3 000 000 000 dinara. Taj je novac, uglavnom, trebao biti utrošen na realizaciju programa za opremanje i učinkovitu mehanizaciju industrijske stambene izgradnje.12

Osnovno obilježje uspješne stambene izgradnje u SRH bilo je nastojanje postizanja učinkovitijeg odnosa svih sudionika u procesu provedbe građevinskih projekata, počevši od investitora, zatim projektanata, nositelja proizvodnje građevinskog materijala te, najposlije, poduzeća za završne radove. No, bez obzira na izniman trud koji su partijske vlasti uložile u provedbu ovih ciljeva, oni su ispunjeni samo djelomično. Treba istaknuti da spomenuta koncepcija razvoja građevinskog sektora nije bila sveobuhvatna. Nedostajalo joj je razrađenosti u nizu djelatnosti povezanih s građevinarstvom, a koje su, rezultatski gledano, bile izvan dosega njezina utjecaja.

Važan čimbenik koji je otežavao brži razvoj građevinskog sektora u prijelazu na industrijski način proizvodnje bio je slaba kvalifikacijska struktura radne snage. Na tome području, uz suradnju sa zainteresiranim poslovnim organizacijama, politička tijela Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) sredinom 1960-ih razradila su projekcije izgradnje mreže stručnih škola, školskih građevinskih centara, otvaranja škola za pogonske inženjere, te usklađivanja nastavnih planova i programa s tekućim potrebama industrijskoga građenja.13

Zbog nepotpunosti arhivskog materijala, proizvodno-financijsku realizaciju projekata građevinske izgradnje moguće je analizirati samo za prvi kvartal 1965. godine. Ti su pokazatelji u nastavku teksta uspoređeni s rezultatima ostvarenima u istome razdoblju u prethodnoj godini. Prije svega, na početku 1965. građevinska poduzeća u SRH ugovorila su projekte čija je ukupna vrijednost iznosila 116 000 000 000 dinara, što je predstavljalo oko 66% od ukupno planirane godišnje izgradnje. Od toga je 25% otpadalo na provedbu radova u narednim godinama, dok se 30% odnosilo na instalaterske i završne radove koje je trebalo realizirati do sredine 1967. godine.14

Kada se detaljnije analizira kretanje ugovaranja poslova, vidljivo je da je većem opsegu radova u prvom kvartalu 1965. znatno pridonio veći raspon prenesenih poslova koji su ugovoreni u prethodnim vremenskim razdobljima. S druge strane, dinamika provedbe građevinskih projekata u 1965. bila je usklađivana s restriktivnim investicijskim mjerama obuhvaćenima Društvenim planom razvoja.

U prvom kvartalu 1965. vrijednost provedenih građevinskih radova u SRH iznosila je 29 050 000 dinara, što je za 16,3% više od vrijednosti ostvarenih u istome razdoblju prethodne godine.15 Struktura radova prema vrstama građevinskih objekata ponajprije se izmijenila u korist visokogradnje unutar koje je porast ugovorenih poslova iznosio 13,7%, napose zbog plana početka ubrzane izgradnje stambenih objekata za dio stanovništva čiji je svakodnevni život bio ugrožen poplavama. To je ujedno bio i razlog najvećeg povećanja u sektoru stambene izgradnje, a ono je u prvom kvartalu 1965. iznosilo 18,3% u odnosu na isto razdoblje u 1964. godini. U djelatnosti hidrogradnje u spomenutim je vremenskim intervalima zabilježen porast provedenih radova od 25%, dok je realizacija projekata niskogradnje bila u opadanju, napose radi dovršenja radova na Jadranskoj magistrali. Porast ugovorenih i provedenih građevinskih radova bila je prisutna i u sektoru održavanja, a iznosila je 24%. (Vidi Tablicu 1.)16

Iako je vrijednost građevinskih radova u prvom kvartalu 1965. u odnosu isto razdoblje u prethodnoj godini porasla, to još uvijek nije bio dovoljan pokazatelj širenja njihova opsega. Razlog tomu je što prvi kvartal nije bio identičan poslovanju tijekom cijele godine, jer su se u tome razdoblju, uglavnom, radovi izvodili na onim projektima koji su otpočeli u prethodnim godinama.

Tablica 1. Usporedna analiza vrijednosti ugovorenih i izvršenih radova građevinskih poduzeća SRH u prvim kvartalima 1964. i 1965. godine (u dinarima i postocima)

/ Table 1. Comparative analysis of the values of contracted and completed projects by construction companies in the Socialist Republic of Croatia (SRC) in the first quarters of 1964 and 1965 (in dinars and percentages)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 89., Izvršenje plana građevinarstva i građevne industrije u I. kvartalu s problematikom – Prilog zapisniku XI. sjednice Savjeta za građevinarstvo Privredne komore SRH od 4. lipnja 1965., br. XIV/3-1/407., str. 3.

Na temelju dostupnoga arhivskog materijala, moguće je napraviti analizu poslovanja zagrebačkih građevinskih poduzeća u prvom kvartalu 1965. godine. Ti su statistički podatci uspoređeni s istim razdobljem u prethodnoj godini, a prikazani su u Tablici 2.

Tablica 2. Usporedna analiza vrijednosti ugovorenih i izvršenih radova zagrebačkih građevinskih poduzeća u prvim kvartalima 1964. i 1965. godine (u dinarima i postocima)

/ Table 2. Comparative analysis of the value of contracted and completed projects by Zagreb construction companies in the first quarters of 1964 and 1965 (in dinars and percentages)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 89., Izvršenje plana građevinarstva i građevne industrije u I. kvartalu s problematikom – Prilog zapisniku XI. sjednice Savjeta za građevinarstvo Privredne komore SRH od 4. lipnja 1965., br. XIV/3-1/407., str. 4.

Ako se analiziraju podatci iz prethodnog tabličnog prikaza, vidljivo je da su sva spomenuta poduzeća, izuzev Hidroelektre, imala porast ugovorenih i provedenih radova u prvom kvartalu 1965. u odnosu na isto razdoblje u prethodnoj godini. Sveukupno je to povećanje u 1965. iznosilo 13,5%. Osim toga, u analiziranom razdoblju povećao se fizički opseg proizvodnje građevinskog materijala za 3,2%. To se poboljšanje ponajprije odnosilo na unapređenje proizvodnje proizvoda od opeke, tehničkog kamena, pečenog i hidratiziranog vapna, krovne ljepenke i bitumenskih proizvoda. Međutim, kod proizvodnje cementa, kao glavnog nositelja građevinske industrije, smanjena je proizvodnja za 7%.17

Problem opskrbe građevinskih poduzeća cementom bio je akutan, ne samo na području SRH, već i u cjelokupnoj SFRJ. Da bi se taj problem minimizirao, u Beogradu je 25. ožujka 1965. održan sastanak u prostorijama Savjeta za građevinarstvo Savezne privredne komore na kojemu su prisustvovali svi sekretari savjeta privrednih komora pojedinih republika radi dogovora o raspodjeli uvoznog kontingenta cementa od 550 000 tona. Osim raspodjele uvoznog cementa, na tome je sastanku analizirana i domaća proizvodnja ove vrste građevinskog materijala.

Tablica 3. Usporedna analiza domaće proizvodnje cementa i njegova uvoznog kontingenta prema pojedinim republikama SFRJ u 1965. godini (u tonama i postocima)

/ Table 3. Comparative analysis of domestic cement production and its import quotas by individual republics of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia (SFRY) in 1965 (in tons and percentages)

Prema podatcima iz Tablice 3, vidljivo je da je preko polovice domaće proizvodnje i uvoznog kontingenta cementa otpadalo na Hrvatsku i Srbiju, republike koje su također imale i najveće postotke njegova korištenja u građevinskim radovima. Najmanje dogovorene količine domaće proizvodnje i uvoznog kontingenta, kao i postotaka korištenja u građevinskoj proizvodnji, imale su Crna Gora i Makedonija.

Na spomenutom sastanku od 25. ožujka 1965. su, kao osnova za raspodjelu uvoznog cementa, korišteni opseg građevinskih radova u pojedinim republikama te količine koje su dogovorene u okviru domaće proizvodnje. Usto, prilikom dogovora došlo se do ocjene da sve potrebe niti u jednoj od republika, napose u kontekstu široke potrošnje, neće biti moguće podmiriti.18

Prema dostupnoj arhivskoj dokumentaciji, u Tablici 4 prikazana je ukupna potrošnja cementa u SRH prema kotarevima u 1963. i 1964. godini. Ti statistički podatci sadržavaju i ukupne količine uvezenog cementa u tome razdoblju.

Tablica 4. Ukupna potrošnja cementa u SRH prema kotarevima u 1963. i 1964. godini (u tonama i postocima)

/ Table 4. Total cement consumption in the SRC by district in 1963 and 1964 (in tons and percentages)

Uočava se da je najveće povećanje proizvodnje i uvoza cementa u 1964. u odnosu na 1963. bilo prisutno u karlovačkom, splitskom i pulskom kotaru, dok je najmanje povećanje zabilježeno u kotarevima Sisak, Varaždin i Bjelovar. Sveukupno gledajući, proizvodnja i uvoz cementa u prikazanim kotarevima povećala se za 41,3% u 1964. u odnosu na prethodnu godinu.

Teška situacija u opskrbi jugoslavenskoga građevinskog sektora bila je izrazito vidljiva i u pogledu betonskog željeza. Naime, željezara Zenica, kao najveći opskrbljivač jugoslavenskog tržišta takvim materijalom, na početku 1964. planirala je ukupnu proizvodnju od 220 000 tona lakih, srednjih i teških željeznih profila. Od tih količina, na kraju spomenute godine ostvarena je proizvodnja od 208 000 tona, što je za 12 000 tona manje od planiranih godišnjih vrijednosti. Usto, jugoslavenska građevinska poduzeća oskudijevala su i s ravnim staklom te instalacijskim materijalima, što je nepovoljno utjecalo na realizaciju planiranih građevinskih projekata.19

2. Integracija poslovnih organizacija u građevinskom sektoru u SRH

Od sredine 1950-ih na području komunističke Jugoslavije često su mijenjane organizacijske forme udruživanja unutar građevinskog sektora, što je nedvojbeno ukazivalo na to da vlasti nisu uspijevale pronaći najadekvatnije rješenje koje bi zadovoljilo interese poduzeća. Česte su promjene bile rezultat i »administrativnog uplitanja i subjektivnih interesa, koji dovode do promjena bez suštinskih razlika u radu«.20 Da bi se bolje razumjela integracija i kooperacija poslovnih organizacija u građevinskom sektoru u SRH sredinom 1960-ih, u nastavku rada ukratko ćemo analizirati promjene u institucionalnom okviru regulacije djelovanja ove gospodarske grane.

Dana 1. ožujka 1955. Sabor Narodne Republike Hrvatske osnovao je Udruženje građevnih poduzeća Hrvatske. Organizacija je prestala postojati 15. siječnja 1958., s tim da je od 1. siječnja 1956. nosila naziv Stručno udruženje građevnih poduzeća Hrvatske.21 Njezin pravni sljedbenik bila je organizacija pod nazivom Sekcija građevne operative Hrvatske – Savezne građevne komore, a uspostavljena je 16. siječnja 1958. godine. Ova Sekcija bila je ustrojena kao pomoćno tijelo Savezne komore, a ukinuta je na Plenumu u Crikvenici 23. svibnja 1959. te je nakon toga nastavila djelovati kao Sekcija za Hrvatsku Udruženja građevnih poduzeća Jugoslavije.22 Organizacija je ime promijenila 1. listopada 1960. u Sekcija za Hrvatsku Savjeta građevnih poduzeća Jugoslavije. Ukinuta je 28. ožujka 1961. usvajanjem novog statuta Savezne građevne komore.23

Savjet za građevinarstvo, kao upravljačko tijelo na razini Hrvatske, prvi put je formiran na temelju Zakona o Komori za industriju i rudarstvo, saobraćaj i građevinarstvo NRH 11. studenoga 1960. godine,24 a s radom je otpočeo 28. ožujka 1961. nakon osnivačke skupštine u Dubrovniku. Prije njegove uspostave u Hrvatskoj su postojala samo republička udruženja prema pojedinim granama građevinske djelatnosti. Osnivanjem jedinstvenih gospodarskih komora na saveznoj, republičkoj i kotarskoj razini u 1962. taj je Savjet, na temelju članka 4. Zakona o osnivanju jedinstvenih komora, ustrojen kao »komorsko tijelo« i u novoj republičkoj komori, a definitivno je konstituiran 1. veljače 1963. godine.25

U uvodnom dijelu rada kazano je da je pomanjkanje koordiniranog rada sudionika u građevinskom sektoru, odnosno nedovoljna povezanost proizvođača građevinskog materijala s procesom projektiranja i izvođenja radova, onemogućavala uspješniju primjenu modernijih i jeftinijih radnih procesa, što je u konačnici rezultiralo slabim poslovnim rezultatima.

Radi rješavanja tih problema u 1964. započeo je proces integracije, osnovni cilj koje je bio koncentracija sredstava za proizvodnju, stvaranje opremljenijih kapaciteta te unapređenje specijaliziranosti za određene radove u cilju provedbe učinkovite podjele rada i smanjenja troškova. Daljnji ciljevi integracije očitovali su se u potrebi omogućavanja serijske proizvodnje, izvođenja radova većeg opsega te proizvodnje određenih tipskih vrsta građevinskog materijala. Njihova je realizacija trebala pridonijeti ubrzanom napuštanju zanatskog oblika proizvodnje.26

Prema mišljenju političkih tijela SKJ, spajanja građevinskih poduzeća mogla su biti uspješna ako su pripadala srodnim ili dopunskim djelatnostima, a stupanj razvoja kojih je bio na približno istoj razini. Spajanje takvih poduzeća trebalo je pridonijeti poboljšanju proizvodnih sredstava, te unaprjeđenju stručne razine i kompletiranju kadrova, a sve u cilju stvaranja uvjeta za veći stupanj proizvodne aktivnosti. Zato je svako spajanje trebalo biti oprezno pripremljeno.

Kooperaciji u građevinskom sektoru također se pristupalo na sličnim osnovama. Njezinom uspješnom provedbom trebalo se neutralizirati zaostajanje u pripremi tehničke dokumentacije, što je bio jedan od najčešćih razloga neučinkovite građevinske operative prilikom izvođenja radova.28 Osim toga, bliža suradnja izvođača radova i projektanata omogućavala bi izradu preciznijih kalkulacija u okviru projektne i tehničke dokumentacije, što je trebalo pridonijeti stabilizaciji cijena i omogućiti točnije sagledavanje i utvrđivanje financijskih iznosa potrebnih za izgradnju pojedinih objekata.

Kooperacijom su bili obuhvaćeni i proizvođači građevinskog materijala, koji su svoju proizvodnju trebali uskladiti s potrebama tekuće izgradnje. Njihova uspješna participacija u tome procesu uvelike bi unaprijedila serijsku proizvodnju određenih tipova građevinskih materijala korištenjem modernijih proizvodnih sustava.

Pomno proučeni financijsko-proizvodni planovi, koji su se zasnivali na ekonomskoj zainteresiranosti i korisnosti pojedinih poduzeća, bili su osnova za pokretanje poslovnih udruženja u građevinskom sektoru u SFRJ. Ona su trebala znatno utjecati na unapređenje specijalizacije u proizvodnji i međusobnom povezivanju radi smanjenja troškova i osiguranja serijske proizvodnje. S obzirom na to da su pojedina poslovna udruženja svojim radom bila prisutna na većim geografskim područjima, imala su veća financijska sredstva koja su ulagala u istraživanje i razvoj te primjenu modernijih tehnologija. Partijska tijela vlasti predviđala su posebnim propisima regulirati da u budućim razdobljima ovi oblici građevinskih udruženja imaju vlastite financijske fondove, sredstva kojih bi se namjenski trošila za razvoj znanstveno-istraživačkog rada i poboljšanje stručnosti zaposlenih kadrova. Fondovi su se trebali formirati iz sredstava koje su poslovne organizacije ostvarivale na temelju tekućeg poslovanja. Takav način rada omogućivao bi im i participaciju na inozemnim tržištima.29

Poslovna udruženja u koje su bile inkorporirane organizacije iz cjelokupnog SFRJ imale su sjedišta u Zagrebu i Beogradu. Jedno od najuspješnijih poslovnih udruženja sa sjedištem u Zagrebu bilo je poduzeće Ingra. Obuhvaćalo je organizacije za projektiranje energetskih i hidrotehničkih objekata, kao i proizvođače industrijske opreme.30

Drugo zagrebačko građevinsko poslovno udruženje bilo je Jucema. U svome je sastavu imalo sve jugoslavenske proizvođače cementa, s ciljem unapređivanja njihova poslovanja, napose s aspekta konkurentnije proizvodnje, poboljšanja tehnoloških procesa, učinkovitijeg usmjeravanja investicija te uspješnijeg istraživanja tržišta.31

Od poslovnih udruženja koja su imali sjedište u Beogradu, a koja su svojim radom obuhvaćala i poduzeća iz SRH, valja navesti Kamergran, poslovno udruženje proizvođača kamena i mramora, Montinvest, poslovno udruženje montažnih poduzeća Jugoslavije, Poslovno udruženje proizvođača krečarske industrije, Poslovno udruženje proizvođača gipsa i gipsanih prefabrikata i Poslovno udruženje proizvođača trskarske industrije.32

Što se tiče poslovnih udruženja, djelatnost kojih se djelomično ili u cjelini provodila na prostoru SRH, najbolji rezultati u korištenju građevinske operative i poboljšanju industrije građevinskog materijala i stambenoj izgradnji ostvareni su na prostoru Zagreba. Na tome je području, uglavnom, prevladavala orijentacija na osposobljavanje kompletnih inženjering kombinata u okviru kojih je bilo moguće postići specijaliziranu industrijsku izgradnju stanova, ponajprije na temelju primjene montažnih i polumontažnih sustava izvedbi.

Nositelj montažne izgradnje na području Zagreba, opseg poslova kojega je uključivao i završne radove na temelju poslovno-tehničke suradnje, bilo je poduzeće Jugomont. Proizvodni kapacitet ove organizacije bio je temeljen na suvremenim tehničko-tehnološkim koncepcijama. Prema projekcijama partijskih tijela vlasti, ovo je poduzeće do kraja 1966. trebalo realizirati izgradnju 3000 stambenih objekata.33

Građevinsko poduzeće Tempo izvodilo je projekte visokogradnje. Kapacitet ove organizacije bio je 1000 polumontažnih stanova, koji su uglavnom bili projektirani prema vlastitom inženjeringu.34

Vodeća inženjering organizacija za izgradnju polumontažnih stambenih objekata na području Zagreba bilo je poduzeće Novogradnja. Imalo je kapacitet izgradnje 3000 stanova, a u svome je poslovanju obuhvaćalo proizvođače građevinskog materijala poput, primjerice, pjenobetona, ekspandirane gline i ciglenih blokova.35

Poslovno udruženje koje je provodilo projektiranje poslova proizvođačima prema njihovim osnovnim tehnologijama bilo je Inžinjering-Projekt. Obuhvaćalo je proizvođače drvne mase te prerađivače metala i objekata temeljenih na mineralnim vezivima.36

Analizirana poslovna udruženja s područja Zagreba putem ugovora ostvarila su sredinom 1960-ih suradnju s poduzećem Spačva iz Vinkovaca, Drvno-industrijskim postrojenjem iz Ogulina, Drvno-industrijskim postrojenjem iz Novog Vinodolskog te Drvomontom iz Zagreba.37 Osim toga, u području prerade metala ostvarena je suradnja s poduzećima Soko iz Mostara, Palk iz Ražina i Gramatom iz Zagreba.38 Za razliku od drugih oblika kooperacije, spomenute se poslovne suradnje nisu ostvarivale isključivo radi boljeg plasmana proizvoda na tržištu, već zbog uspješnije podjele rada u cilju unapređenja standardizacije i ostvarenja serijske proizvodnje, što je u konačnici trebalo rezultirati smanjenjem troškova poslovanja.39

Najvažnije građevinsko poslovno udruženje u Rijeci bilo je Inžinjering, koji je s radom započeo u svibnju 1964., specijaliziravši se za industrijsku i polumontažnu izgradnju stambenih i turističkih objekata. Inžinjeringu su pripadala poduzeća kojima je primarna djelatnost bila visokogradnja i proizvodnja građevinskog materijala poput Jadrana, Primorja i Betongrada.40

Tehnogradnja – Ivan Lavčević bilo je najdominantnije poslovno udruženje na području Splita. U svojem je vlasništvu imalo tvornicu svježeg betona, što mu je omogućavalo izgradnju 2000 stambenih objekata godišnje.41

U odnosu na druga područja u SRH, rukovodeća politička tijela SKH jače su inzistirala na specijalizaciji građevinskog sektora u splitskom kotaru. Taj je proces započeo početkom 1964. godine. No, postojale su poslovne organizacije koje nisu prihvaćale takav način rada, poput primjerice poduzeća Melioracija. Usto, Privredna komora u Splitu otpočela je sredinom 1964. s inicijativom stvaranja četiriju građevinskih centara koji su trebali biti smješteni u Zadru, Šibeniku, Makarskoj i Dubrovniku. Ta je vrsta organizacije trebala rezultirati bržim povezivanjem građevinskih poduzeća u Dalmaciji.42

Na splitskom je području bila izrazito vidljiva negativna uzročno-posljedična veza između neuspješne građevinske djelatnosti i razvoja turizma. Naime, unapređenje potonjeg zahtijevalo je intenzivnu izgradnju stambenih i komunalnih objekata te prometnica, koje je, zbog nedostatka proizvodnog materijala te slabe organizacije cementne industrije i građevinskog zanatstva, na splitskom području bilo neuspješno provođeno. Zato su partijska tijela vlasti krajem 1964. velik naglasak na ovome području počela stavljati na rekonstrukciju postojećih kapaciteta u cementnoj industriji. Također, u pogledu opekarske industrije organizirano je niz savjetovanja na temelju kojih je postignut sporazum o novoj podjeli rada i prijelazu na proizvodnju konkurentnijeg asortimana. Time se trebalo omogućiti minimiziranje sezonskoga karaktera rada u ovoj gospodarskoj grani, odnosno ostvariti transformaciju na kontinuirano cjelogodišnje poslovanje.43

Koncepcija razvoja industrije ukrasnoga kamena na splitskom području u razdoblju analiziranom u ovome članku nije bila jasno definirana. Sva dotadašnja nastojanja da se unaprijedi ova gospodarska grana bila su usmjerena na postizanje dogovora o razvoju i eventualnoj organizaciji jednog dalmatinskog poduzeća u toj djelatnosti. S druge strane, poboljšanje industrije gipsa postupno se provodilo, ali samo zbog toga jer se ta grana u spomenutom razdoblju tek počela formirati. Na temelju inicijative Privredne komore u Splitu, koja je, u suradnji s kninskom komunom kreirana krajem 1964., bilo je planirano da se u budućem razdoblju na tome području počne izgrađivati industrija poluproizvoda i proizvoda od gipsa.44

Udruženje građevnih poduzeća Srednje Hrvatske, sa sjedištem u Daruvaru, okupljalo je poslovne-radne organizacije iz Siska, Petrinje, Ivanić Grada, Pakraca i Kutine. Prema dostupnoj arhivskoj dokumentaciji, ova su poduzeća, »putem tehničko poslovne suradnje, naročito u razmjeni i nadopuni sredstava za proizvodnju, postizala dobre rezultate«.45

Područje osječkoga kotara bilo je karakteristično po planu da se u razdobljima koja izlaze izvan vremenskog okvira ovoga članka provede horizontalna integracija građevinskih poduzeća, što je, u praktičnom smislu, značilo da se na tome teritoriju trebaju oformiti »jaka poduzeća«.46 Bile su predviđene dvije takve organizacije. Jedno poduzeće trebalo je biti specijalizirano za izgradnju objekata kojima je temeljna namjena bilo unapređenje društvenog standarda, dok je rad drugoga trebao biti povezan s cestogradnjom i izgradnjom industrijskih objekata. Osim toga, Privredna komora u Osijeku planirala je u 1966. pripajanje Osječkom poduzeću za stambenu izgradnju poduzeća u Belom Manastiru, Valpovu, Donjem Miholjcu, Našicama i Slatini.47 Isto tako, spomenutim su se planovima trebala organizacijski ojačati postojeća poduzeća građevinske operative u Slavonskom Brodu, Vinkovcima i Vukovaru. Kao i u slučaju Osijeka, u tim je mjestima trebalo u 1966. ujediniti pojedine zanatske radnje u jedno poduzeće koje bi se bavilo završnim radovima.48

U svibnju 1964. u Vinkovcima je, na temelju spajanja Građevinskog poduzeća i industrije građevinskog materijala Beton i opekarne Dilj, oformljen Industrijsko građevni kombinat, organizacija koja je putem vlastitog projektiranja imala mogućnost izgradnje 500 stambenih jedinica na godišnjoj razini.49

Iako će u drugome dijelu ovoga članka biti potanko analizirana situacija u građevinskom sektoru u karlovačkom kotaru, na ovome je mjestu važno napomenuti da se u karlovačkoj općini u 1964. provelo ujedinjavanje poduzeća Građevinar i Novotehna. Građevno poduzeće Janko Štokan iz Duge Rese u istome je razdoblju pripojeno Tempu iz Zagreba. Nakon toga je ono nastavilo djelovati kao samostalni pogon u okviru zagrebačkog poduzeća.50

Od 1961. do 1964. u pulskom građevinskom poduzeću Tehnomont došlo je do niza integracijskih zahvata. U tome su razdoblju ovome poduzeću pripojena Opća instalaterska zadruga Pula, Kamenoklesarska zadruga Pula, Zanatsko-bravarska zadruga Konstruktor, Zanatsko-vodoinstalaterska zadruga Hidraulik i Limarsko-pokrivački Pogon DES.51

Glavni motivi koji su determinirali spomenuta spajanja bili su težnja za poboljšanjem specijalizacije u proizvodnim procesima, koncentracija materijalnih i ljudskih snaga te centralizacija građevinske operative. Pripojena su poduzeća nakon spajanja zadržala status samostalnih organizacijskih jedinica.52

Na pulskom je području sredinom 1960-ih postojala i Građevinska inžinjering organizacija (GIO), koja je u svome sastavu imala nekoliko projektnih organizacija, više radnji namijenjenih provedbi završnih radova, kao i Industriju građevinskog materijala Siporex. GIO je bio osposobljen za izgradnju stambenih i turističkih objekata.53

Za razliku od prethodno analiziranih područja u SRH, u varaždinskom kotaru postojao je velik broj malih građevinskih poduzeća, koja su se sredinom 1960-ih počela ujedinjavati, odnosno pripajati većim i poslovno uspješnijim organizacijama. Primjerice, u općini Varaždin u cilju lakše opskrbe ciglarskim proizvodima poduzeću Zagorju pripojena je ciglana u Turčinu. U drugoj polovici 1964. u sastav Zagorja ušla su poduzeća Beton i Gradnja iz Varaždina. Usmjeravanjem poduzeća Beton na izradu betonskih elemenata, Zagorje je željelo ostvariti osnovu za polumontažni i montažni sustav izgradnje stambenih objekata. Do trenutka ovoga spajanja, na varaždinskom se području niti jedno poduzeće nije organizirano bavilo izgradnjom i održavanjem stambenih jedinica.54

U istome je razdoblju u općini Čakovec provedeno spajanje ciglana u Šenkovcu, Mihovljanu i Belici poduzeću Međimurje. Nakon toga je ovoj poslovnoj organizaciji pripojen i Zanatski servis. Ovim integracijskim procesima uglavnom je objedinjena cjelokupna građevinska djelatnost u čakovečkoj općini.55 Za područje varaždinskog kotara još je vrijedno napomenuti da je u drugoj polovici 1964. u općini Ivanec stvoreno poduzeće IGM, sa sjedištem u Lepoglavi.56

Razvoj građevinarstva na području sisačkoga kotara išao je u smjeru njegove specijalizacije u tri integracijska centra: Sisak, Ivanić-Grad i Novska. Sisak je trebao okupljati građevinsku operativu južnog dijela kotara na poslovima visokogradnje, dok su se Ivanić-Grad i Novska trebali specijalizirati u industrijskoj izgradnji stanova namijenjenih zadovoljenju tržišnih potreba.57

3. Opće prilike u građevinskom sektoru karlovačkoga kotara (1964–1965)

Karlovački se kotar sastojao od općina Donji Lapac, Duga Resa, Gospić, Gračac, Karlovac, Ogulin, Otočac, Ozalj, Slunj, Titova Korenica, Vojnić, Vrbovsko i Vrginmost.58 Građevinski je sektor u karlovačkom kotaru u 1964., u odnosu na 1963., zabilježio velik porast djelatnosti, povećavši ukupni prihod za 90%. Poboljšanje poslovnih rezultata uglavnom se ostvarivalo u domeni građevinske operative unutar koje je predvodnik bilo poduzeće Novotehna. Povećanje djelatnosti ovoga poduzeća imalo je presudni utjecaj na uspješnost kretanja građevinske djelatnosti na cjelokupnom području karlovačkoga kotara.59 Usporedbe radi, navest ćemo podatak da je vrijednost građevinskih radova u 1964. u odnosu na 1963. na cjelokupnom teritoriju SFRJ porasla za 21%, dok je na području SRH ova kategorija bila na razini od 22%,60 što upućuje na činjenicu da je karlovački kotar bio jedno od najuspješnijih područja u SFRJ u pogledu realizacije poslovno-financijskih rezultata u građevinskom sektoru.

Tablica 5. Usporedna analiza udjela pojedinih projektnih aktivnosti u ukupnom prihodu građevinskog sektora u karlovačkom kotaru u 1963. i 1964. godini (u postocima)

/ Table 5. Comparative analysis of the share of individual project activities in the total revenue of the construction sector in the Karlovac district in 1963 and 1964 (in percentages)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 89., Prikaz poslovanja privrednih organizacija iz oblasti industrije, građevinarstva i saobraćaja u 1964. godini – Prilog zapisniku sjednice Upravnog odbora Sekcije za industriju, građevinarstvo i saobraćaj od 1. travnja 1965. godine, str. 7.

Kao što je vidljivo, smanjenja postotnih udjela pojedinih građevinskih aktivnosti u karlovačkom kotaru u 1964. u odnosu na 1963. bila su u domeni projektne djelatnosti i rada komunalnih poduzeća. Pa ipak, povećanje građevinske operative za 10% imalo je presudan utjecaj na ukupno povećanje prihoda građevinskog sektora od 90%. Povećanju te aktivnosti uvelike je pridonosila i blaga zima te izmještanje radova Novotehne u toplije, morske krajeve.61

Utrošena sredstva građevinskih poduzeća u karlovačkom su kotaru u 1964. u odnosu na 1963. porasla za 113%.62 Ovakvo je kretanje bilo rezultat povećanja cijena materijala i većih financijskih izdataka za kooperantske usluge. U spomenutim vremenskim intervalima ostvareni dohodak bio je veći za 58%, a doprinos iz dohotka za 60%. Međutim, oko 44% doprinosa iz dohotka bilo je ustupljeno fondovima poslovnih organizacija.63 Čisti prihod građevinske djelatnosti u karlovačkom kotaru porastao je u 1964. u odnosu na prethodnu godinu za 58%. Veći dio povećanja te ekonomske kategorije bio je raspoređen za osobne dohotke, što je dovelo do njihova povećanja od 60%. Broj zaposlenih prosječno se povećao za 43%, a prosječna mjesečna zarada za 11%. Povećanje potonjeg pokazatelja posebno je bilo izraženo kod komunalnih poduzeća, a iznosilo je 38%. Najmanje povećanje prosječne mjesečne zarade bilo je prisutno u građevinskoj operativi te je iznosilo svega 4%.64 Prosječni osobni dohodci jako su varirali prema pojedinim građevinskim aktivnostima. Primjerice, u projektnim organizacijama u SFRJ taj je pokazatelj iznosio 67 820 dinara, dok je prosjek za cjelokupni građevinski sektor u karlovačkom kotaru u 1964. bio na razini od 24 123 dinara.65 S druge strane, produktivnost mjerena ostvarenim ukupnim prihodom po jednom zaposleniku u karlovačkom kotaru u 1964. u odnosu na 1963. prosječno je porasla za 26%.66

Bez obzira na veliko proširenje građevinske djelatnosti u karlovačkom kotaru u 1964., ukupan financijski gubitak ovoga sektora u tome je razdoblju bio na razini od oko 70 000 000 dinara. Gubitci su ponajprije bili determinirani nepravovremenim i nedovoljnim osiguranjem radova u odnosu na kapacitete, financijskom nesposobnošću te kadrovskom nesređenošću poslovnih organizacija, povećanjem cijena materijala i velikom fluktuacijom radne snage.

Za razliku od 1964., u 1965. u karlovačkom je kotaru porast opsega proizvodnje i izgradnje građevinskog sektora bio znatno umjereniji. Restriktivne mjere investicijske politike, povećanje cijena i nedostatak građevinskog materijala utjecali su na to da građevinarstvo u spomenutom razdoblju nije ostvarilo veći porast proizvodnje. Unatoč tome, u prvih šest mjeseci 1965. u ovoj se gospodarskoj grani u odnosu na isto razdoblje u prethodnoj godini povećao ukupni prihod za 29,5%, neto produkt za 41,2%, dohodak za 52,5%, a osobni dohodci za 53,5%.67 Ove su rezultate, s druge strane, pratili veliki financijski gubitci. Tako je, primjerice, aktivnost građevinske operative u prvom polugodištu 1965. zabilježila gubitke od 40 000 000 dinara, dok su ti troškovi u istome razdoblju u prethodnoj godini bili na razini od oko 10 000 000 dinara.68

4. Lika – Gospić

Poduzeće Lika iz Gospića osnovano je 1945. kao Okružno građevno poduzeće broj 1 za Liku. U 1949. ovoj je poslovnoj organizaciji pripojeno poduzeće Plitvice iz Vrhovina.69 Uz građenje, koje je predstavljalo osnovnu djelatnost poduzeća, Lika je u svome sastavu imala i transportno-mehanički pogon, stolarsku, bravarsku i limarsku radionicu te kamenolom.

Lika je svojim djelovanjem više gravitirala morskim krajevima, nego Karlovcu i Zagrebu. Taj način poslovanja bio je uvjetovan nepovoljnim vremenskim prilikama koje su ograničavale izvođenje građevinskih radova na ličkome području na samo šest mjeseci u godini.

Poduzeće je raspolagalo s mehanizacijom, koja je, većim dijelom, bila slabo iskorištena. To se ponajprije odnosilo na strojeve koji su se koristili u niskogradnji. U tablici 6. prikazani su pokazatelji koji su omogućili usporedbu poslovanja Like u odnosu na prosječne vrijednosti tih varijabli koje su ostvarivane na području SFRJ i SRH.

Tablica 6. Usporedna analiza pokazatelja poslovanja poduzeća Lika u odnosu na prosjek SFRJ i SRH (u dinarima i postotcima)

/ Table 6. Comparative analysis of business performance indicators of the company Lika relative to the SFRY and SRC averages (in dinars and percentages)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i gubitka za građevno poduzeće Lika Gospić u 1964. godini, str. 1.

Na temelju podataka iz prethodnoga tabličnog prikaza, vidljivo je da poduzeće Lika zaostajalo u svim pokazateljima za prosjekom SFRJ i SRH. Pa ipak, zanimljivo je napomenuti da je, izuzev stope sposobnosti oruđa za rad, u ostalim prikazanim kategorijama Lika zabilježila porast u 1964. u odnosu na 1963. godinu.

Što se financijskog poslovanja Like tiče, taj je segment u 1963. u odnosu na 1962. smanjen te je iznosio 94% od ukupno planiranih vrijednosti. Usporedno s tim trendom, u istom su razdoblju smanjeni ukupni troškovi, a povećani isplaćeni osobni dohodci koji nisu bili pokriveni ostvarenim čistim prihodom, što je u konačnici u 1963. rezultiralo gubitkom u iznosu od 8 391 000 dinara.70

Početkom 1964. poslovanje u Lici se znatno pogoršalo, tako da je u prvom polugodištu te godine, od ukupno planiranoga godišnjeg iznosa u visini od 2 000 000 000 dinara, ostvareno tek 336 000 000 dinara prihoda. U razdoblju od lipnja do rujna 1964. situacija se uvelike popravila. Naime, ostvareni ukupni prihod dosegao je razinu od 900 000 000 dinara, što je automatski dovelo do relativnog smanjenja fiksnih troškova, tako da je gubitak u ovome razdoblju iznosio 25 223 000 dinara.71 Do kraja 1964. ukupno ostvareni prihod bio je 1 316 000 000 dinara. Prema tome, u drugom polugodištu te godine realizirano je 75% ukupno planirane proizvodnje. S druge strane, ukupni gubitak Like na kraju 1964. sveden je na iznos od 16 854 000 dinara, koji je pokriven iz rezervnog fonda toga poduzeća.72

Ako se detaljnije usporede rezultati poslovanja Like u 1964. u odnosu na 1963., vidljivo je da je u tome razdoblju ukupni prihod porastao za 69%, a čisti prihod za 49%, što je postignuto smanjenjem broja zaposlenika od 3% u odnosu na 1963., a dovelo je do porasta produktivnosti rada mjerenog ukupnim prihodom po jednom zaposleniku za 73%.73

Tablica 7. Produktivnost rada mjerena ostvarenim ukupnim prihodom i neto produktom po jednom zaposleniku Like u odnosu na prosjek SFRJ i SRH (u dinarima)

/ Table 7. Labour productivity measured by achieved total income and net product per Lika employee compared to the SFRY and SRH averages (in dinars)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i gubitka za građevno poduzeće Lika Gospić u 1964. godini, str. 3.

Produktivnost rada na osnovi jednog zaposlenoga u Lici bila je u 1963. na razini od oko 60% prosjeka SFRJ i SRH. Sljedeće je godine taj ekonomski pokazatelj u tome poduzeću znatno porastao te je premašivao savezni i republički prosjek.

Tablica 8. Osobni dohodci zaposlenika Like u odnosu na prosjek SFRJ i SRH (u dinarima)

/ Table 8. Personal incomes of Lika employees compared to the SFRY and SRH averages (in dinars)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i gubitka za građevno poduzeće Lika Gospić u 1964. godini, str. 3.

Osobni dohodci u 1963. iznosili su svega 63% od prosjeka SRH. Iako su se u idućoj godini znatno povećali, i dalje su bili ispod republičkog prosjeka. Neto osobni dohodci u 1963. puno su zaostajali za prosjekom SRH, dok su u 1964. bili veći od republičkog prosjeka, te su ukupno iznosili 24 400 dinara.74

Najznačajniji uzrok velikih financijskih gubitaka i znatnog zaostajanja Like prema prikazanim ekonomskim pokazateljima s republičkim i saveznim prosjekom u 1963. i 1964. bio je sužen opseg radova, koji je u 1963. bio planiran u količinama koje nisu pokrivale niti 50% postojećega proizvodnoga kapaciteta. S tim u vezi, postojali su i veliki fiksni troškovi poput osobnih dohodaka zaposlenika, a koji se nisu mogli podmiriti ostvarenim čistim prihodom.75

U prvom polugodištu 1964. poslovna se situacija naglo pogoršala. U tome su razdoblju proizvodni kapaciteti bili iskorišteni sa svega 34%, pa se zbog tako slabe produkcije nisu mogli pokrivati tekući troškovi poslovanja.76

Velik nedostatak u svakodnevnom poslovanju Like predstavljao je nedostatak stručnih rukovodećih kadrova i fizičkih radnika. Primjerice, u drugoj polovici 1964. ovo je poduzeće zapošljavalo dva građevinska inženjera, koja su imala manje od pet godina radnog staža, 14 poslovođa, jednog zaposlenika sa završenom višom upravnom školom, četiri zaposlenika sa završenom srednjom ekonomskom školom, te 14 građevinskih tehničara. Od potonjih, osam ih je imalo ovlaštenje za izvođenje građevinskih radova.77 Usto, poslovanje Like bilo je karakteristično po velikoj fluktuaciji radne snage, što je tome poduzeću stvaralo velike financijske gubitke. Ilustracije radi, Lika je u 1964. angažirala 756 novih zaposlenika. Od toga je bilo 749 radnika i sedam službenika. Ako se uzme u obzir da je prosječan broj zaposlenih u ovome poduzeću od 1960. do 1964. bio 636, vidljivo je da fluktuacija radne snage krajem 1964. bila preko 100%.78

Tadašnja rukovodeća tijela nisu na zadovoljavajući način zastupala interese poduzeća. Posljedice toga bile su organizacijska nesređenost i nezadovoljstvo u radnom kolektivu. To je neposredno utjecalo i na velike materijalne štete, »jer su radovi ugovarani tako da se je već unaprijed znalo da će završiti sa velikim gubitkom«.79

Iako je na početku 1965. poslovno-financijskim planom bilo predviđeno da će Lika u 1965. provesti građevinske radove čija je vrijednost iznosila 1 600 000 000 dinara, do svibnja te godine ovo je poduzeće imalo ugovoreno poslova u visini od 1 000 000 000 dinara. Najznačajniji poslovi Like u tome razdoblju prikazani su u sljedećoj tablici.

Tablica 9. Ugovoreni poslovi Like u 1965. godini (u dinarima)

/ Table 9. Contracted projects of Lika in 1965 (in dinars)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i gubitka za građevno poduzeće Lika Gospić u 1964. godini, str. 6.

5. Korana – Slunj

Građevinsko poduzeće u Slunju osnovano je 1948. kao Kotarsko građevno poduzeće Slunj. U početcima je ova poslovna organizacija obavljala radove samo na užem području Slunja, Cetingrada i Velike Kladuše u Bosni i Hercegovini. Dakle, poduzeće je imalo čisto lokalni karakter. Opseg poslova bio je neznatan te se, uglavnom, odnosio na adaptaciju postojećih objekata i izgradnju novih škola.80

Ekspanzija investicijskih ulaganja i velika potražnja za izvođačima građevinskih radova te želja lokalnih vlasti da imaju veće i konkurentnije građevinsko poduzeće bili su uzrokom Koranina prerastanja lokalnih granica i povećanja opsega poslovanja. Pa ipak, povećanje djelatnosti nije bilo praćeno poboljšanjem tehničke opremljenosti i stručnih kadrova poduzeća, tako da ono nije moglo učinkovito izvoditi radove, što joj je trebalo omogućiti konkurentniji položaj u odnosu na druge poslovne organizacije ove vrste.

Nedostatak kapaciteta za provedbu ugovorenih radova prisililo je Koranu da tijekom 1960. užurbano otpočne s nabavom sredstava za rad, kao i osiguranjem učinkovita voznog parka. Izvor financijskih sredstava putem kojih su se trebali realizirati ti ciljevi bili su uglavnom bankarski krediti, koji se, uslijed slabe provedbe poslova, odnosno nemogućnosti njihove naplate, nisu mogli na vrijeme podmirivati.81

Od početka 1960-ih Korana je svoje povećane proizvodne kapacitete većim dijelom koristila na gradilištima izvan njezina sjedišta. Tako je u 1961. provodila radove na području Bihaća, Ogulina, Skrada, Vrbovskog, Rijeke, Karlovca i Duge Rese.82

Strategija izvođenja radova na više gradilišta u istome vremenskom razdoblju još je više potencirala nedostatak Koraninih proizvodnih kapaciteta i slabu organizaciju rada. Isto tako, zbog razbacanosti gradilišta, bila je otežana kontrola centralne uprave poduzeća nad provedbom ugovorenih poslova, pa se, prema mišljenju partijskih tijela vlasti, »izboru rukovodioca gradilišta treba posvetiti veća pažnja, jer o njegovim stručnim, organizatorskim i ostalim kvalitetama u velikoj mjeri ovisi disciplina na radu i efikasnost posla«.83

Otpočinjanje radova na više gradilišta istovremeno zahtijevalo je i visoku stopu angažiranja obrtnih sredstava. Pošto je rad poduzeća u trenucima njegova osnivanja trebao biti namijenjen samo užem području, lokalne vlasti dodijelile su mu neznatna obrtna sredstva, koja su bila nedostatna za kreditiranje i nabavu materijala potrebnog velikom broju gradilišta. Lokalni investitori uglavnom nisu mogli osigurati ni propisane avanse kojima su se trebali financirati početni radovi. Zato je poduzeće u razdoblju od 1960. do 1964. imalo blokiran žiro račun te zbog toga nije moglo voditi samostalnu politiku financiranja. Takav način rada je kao posljedicu imao povećane troškove, napose u pogledu plaćanja zateznih kamata i troškova sudskih tužbi zbog kašnjenja u provedbi ugovorenih poslova.84

Tablica 10. Prikaz troškova Korane nastalih radi kašnjenja u provedbi ugovorenih poslova od 1961. do 1964. godine (u dinarima)

/ Table 10. Overview of Korana’s expenses incurred due to delays in the implementation of contracted projects from 1961 to 1964 (in dinars)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i uzroka gubitaka za građevno poduzeće Korana – Slunj, str. 3.

Ako se analiziraju statistički podatci iz prethodne tablice, vidljivo je da je od 1961. do 1963. postojala tendencija pada sudskih troškova i zateznih kamata koje je Korana morala plaćati. No, u 1964. u odnosu na 1963. ti su troškovi povećani za 100%.

Važno je napomenuti da je Korana većinu sirovina i materijala nabavljala putem maloprodajne trgovačke mreže, u okviru koje se morala plaćati velika provizija za posredovanje.85

Od 1962. do 1964. došlo je do relativnog smanjenja investicijske potrošnje pa Korana nije bila u mogućnosti ugovoriti nove poslove, već se uglavnom orijentirala na realizaciju ranije ugovorenih građevinskih radova.86

Opisani problemi, s kojima se Korana suočavala od početka do sredine 1960-ih, rezultirali su neprekidnim financijskim gubitcima iskazanima u poslovnim knjigama ovoga poduzeća.

Tablica 11. Financijski gubitci Korane od 1961. do 1964. godine (u dinarima)

/ Table 11. Financial losses of Korana from 1961 to 1964 (in dinars)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i uzroka gubitaka za građevno poduzeće Korana – Slunj, str. 3.

Iako se financijski iznosi razlikuju, situacija prikazana u prethodnoj tablici pokazuje identičnu tendenciju kretanja kao i u pogledu Koranina plaćanja sudskih troškova i zateznih kamata. Svakako, zanimljivo je primijetiti da su financijski gubitci ovoga poduzeća u 1964. u odnosu na prethodnu godinu bili veći za 400%.

Sveukupno gledajući, Korana je u 1964. ušla s dogovorenim poslovima u iznosu od 242 000 000 dinara. Tek je u svibnju iste godine poduzeće uspjelo dogovoriti provedbu poslova u Karlovcu, Pisarovini, Jastrebarskom te na Plitvičkim Jezerima. U odnosu na godišnju planiranu iskorištenost kapaciteta u visini od 1 000 000 000 dinara, do kraja 1964. realizirano je 663 000 000 dinara, odnosno 66%.87

U nedostatku radova, Korana je često znala sudjelovati s otvorenim ponudama na licitacijama, a sve u cilju povećanja opsega proizvodnje. Zbog visokih fiksnih troškova mjerenih po jedinici proizvoda, kalkulacije radova u spomenutim ponudama uglavnom su bile »nategnute«, to jest osiguravale su vrlo male rezerve za eventualne promjene u kretanjima zaliha, te povećanju cijena ili osobnih dohodaka.88

Koranini dobavljači nerijetko su, radi nemogućnosti pravovremenog plaćanja, odbijali narudžbe proizvodnog materijala, pa čak i odgađali isporuku unaprijed dogovorenih količina. Tako se materijal, za koji se smatralo da je osiguran te da će na vrijeme stići na gradilište, morao »hitno tražiti na drugoj strani«.89 U toj situaciji, koja je bila prisutna tijekom cijele 1964., nabavna služba nije mogla raditi na temelju principa ekonomičnosti, to jest istraživanja tržišta i pronalaska najpovoljnijeg izvora nabave. Zato se često događalo da su materijali nabavljeni od dobavljača koji je bio jako udaljenog od gradilišta na kojemu je Korana provodila radove, tako da su plaćani veliki transportni troškovi koji su uvećavali konačne cijene sirovina. Zbog opisane nestašice cementa i nedostatka opeke Korana je njihovu nabavu provodila čak i u Srbiji. Tamo su slali vlastite kamione male tonaže »koji su pred tvornicama čekali nekada i po 5 dana dok bi došli na red na utovar«.90 Zato su cijene nabavljenog materijala bile više od onih s kojima se kalkuliralo na početku godine.

S obzirom na tendenciju povećanja osobnih dohodaka radnika, Korana je u veljači i lipnju 1964. povisivala razinu te ekonomske kategorije. No, ta povećanja nisu bila predviđena kalkulacijama za provedbu radova koje su izrađivane na početku godine, pa je to neminovno rezultiralo većim troškovima. Prema javnim istupima rukovodećega kadra Korane, ova su povećanja učinjena radi »moralnog razloga brige o čovjeku i povećanju standarda« te osiguranja konkurentskog položaja ovoga poduzeća na tržištu.91

U 1963. Korana je prosječno isplaćivala osobne dohotke u iznosu od 18 866 dinara. Zbog povećanja životnih troškova tako niski osobni dohodci nisu se mogli održati. Osim toga, već je spomenuto da je fluktuacija radne snage u građevinarstvu u odnosu na druge gospodarske sektore bila poprilično visoka, napose zbog sezonskoga karaktera rada i zapošljavanja velikog broja seoskog stanovništva. Zato je u najpovoljnijim građevinskim sezonama, u kojima se intenzivno započinjalo s provedbom građevinskih projekata, često dolazilo do »osipanja radne snage«, odnosno njihova prijelaza u druga poduzeća koja su imala više osobne dohotke od prosjeka građevinskog sektora. Da bi neutralizirali ovaj problem, rukovoditelji u Korani umjetno su podizali osobne dohotke s ciljem privlačenja radne snage. Jasno je da je ovakav način rada imao negativan učinak na cjelokupno poslovanje poduzeća. S jedne strane, dolazilo je do čestih zastoja u proizvodnji, a s druge, ugovorene cijene radova utvrđene na početku godine nisu mogle pratiti povećanje osobnih dohodaka.92 Nastale razlike poduzeće je pokušavalo pokriti većom realizacijom novougovorenih poslova, ali je u tome samo djelomično uspijevalo jer »nema mnogo onih novih radova zbog poodmakle građevinske sezone a isto tako i radi sputavanja nekontrolirane investicione izgradnje pod svaku cijenu i nastalih probijanja, a što se sve regulira novim, bitnim i strogim saveznim propisima«.93

Korana je krajem 1946. imala ukupno 401 zaposlenika. Od toga je bilo 368 radnika i 33 službenika.94 Uslijed niskih osobnih dohodaka i visoke fluktuacije radne snage, njihova produktivnost rada bila je jako niska.

Tablica 12. Usporedna analiza produktivnosti rada Korane s prosjekom SFRJ, SRH i Slovenije mjerena ukupno ostvarenim prihodom po jednom radniku u 1963. godini (u dinarima)

/ Table 12. Comparative analysis of Korana’s labour productivity with the averages of the SFRJ, SRC and Slovenia, measured by total income per worker in 1963 (in dinars)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i uzroka gubitaka za građevno poduzeće Korana – Slunj, str. 6.

Podatci prikazani u prethodnoj tablici odnose se na 1963. jer, zbog manjkavosti arhivske dokumentacije, autor nije raspolagao s podatcima za 1964. godinu. Poduzeće Korana u 1963. znatno je zaostajalo za prosječnom produktivnošću rada ostvarenoj na razini SFRJ, SRH i Slovenije. U 1964. ukupni prihod po jednom zaposleniku u Korani povećao se na iznos od 1 432 000 dinara, što ju je još uvijek pozicioniralo daleko ispod prosječne razine ostalih poduzeća u građevinskom sektoru u SRH.95

Osim fluktuacije, velik problem povećanju produktivnosti rada u Korani predstavljao je i velik postotak bolovanja radnika. Ovaj je pokazatelj u tome poduzeću bio na razini od 14,7 dana po jednom radniku u 1964. godini.96

Da bi se stekla što cjelovitija slika o opremljenosti Korane, u sljedećim tabličnim prikazima analizirat će se njezin položaj prema angažiranim poslovnim sredstvima i utrošenom oruđu za rad po jednom zaposleniku u 1963. godini. Ti su podatci uspoređeni s prosječnom razinom ovog pokazatelja ostvarenog u SFRJ, SRH i Sloveniji.

Tablica 13. Usporedna analiza angažiranosti poslovnih sredstava i utrošenog oruđa za rad po jednom zaposleniku Korane s prosjekom SFRJ, SRH i Slovenije u 1963. godini (u dinarima)

/ Table 13. Comparative analysis of the engagement of business resources and spent work tools per Korana employee with the averages of the SFRY, SRH and Slovenia in 1963 (in dinars)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i uzroka gubitaka za građevno poduzeće Korana – Slunj, str. 6.

Korana je u 1963. zaostajala za prosječnom razinom angažiranosti poslovnih sredstava i utrošenog oruđa za rad po jednom zaposleniku ostvarenima na području SFRJ, SRH i Slovenije. U narednoj je godini Koranina angažiranost poslovnih sredstava za rad po jednom zaposleniku bila 359 000 dinara, dok je vrijednost oruđa za rad po jednom zaposleniku iznosila 293 000 dinara. Polovicom te godine poduzeće je uspijevalo realizirati prve veće poslove u Jastrebarskom, Karlovcu, na Plitvičkim Jezerima te u Pisarovini i Slunju. Vrijednost tih radova iznosila je oko 663 000 000 dinara, što je predstavljalo 65% uspješnosti od projekata planiranih na početku toga razdoblja.97

U 1965. Korana imala je dogovorenu provedbu radova vrijednost kojih je iznosila 674 000 000 dinara. U trenutku razgovora o provedbi ovih radova unutar poduzeća donesene su odluke provedba kojih je trebala unaprijediti rentabilnost njegovih pomoćnih pogona i radionica. Te se organizacijske promjene ponajprije odnose na seljenje pilane iz Močila u neposrednu blizinu uprave poduzeća. Time je Korana željela smanjiti ukupne troškove poslovanja za 5 000 000 dinara. Pilanom su se, prema potrebi, trebali koristiti i zaposlenici iz stolarske radionice. Tim je premještajem taj pogon trebao izgubiti sezonski karakter poslovanja, odnosno planirano mu je omogućiti cjelogodišnji rad.98

Korana je tijekom 1965. nabavila nove uređaje za sušenje stolarske građe. Time se planiralo uštedjeti 2 000 000 dinara jer se taj postupak prije spomenute nabave provodio u Drvno-industrijskom poduzeću Karlovac. U okviru Korane formiran je i pogon za izradu betonskih blokova. Njegovim se radom na kraju 1966. trebala ostvariti zarada u iznosu od 35 000 000 dinara koja se, uglavnom, trebala realizirati u suradnji s vanjskim partnerima.99

Iz iznesenoga se može zaključiti da se Korana nije pasivno ponašala u trenutku ostvarenja loših poslovno-financijskih rezultata, već je pokušavala naći put prema rentabilnom poslovanju. Međutim, novim se mjerama u budućoj perspektivi nisu mogli riješiti osnovni uzroci gubitaka. Naime, osigurani radovi nisu omogućavali puno iskorištenje proizvodnih kapaciteta. Situacija je bila tim lošija jer se tijekom 1965. nisu dogovorili projekti koji su se trebali realizirati u nadolazećim razdobljima.

Poduzeće se ugovorenim radovima i u 1965. orijentiralo na područje Karlovca, Jastrebarskog i Rijeke. Na području Slunja dogovoreni su pak poslovi u iznosu od 100 000 000 dinara. Ovi su se projekti uglavnom odnosili na rekonstrukciju manjih građevinskih objekata.100

Organiziranjem pomoćnih pogona u Korani se donekle trebala smanjiti ovisnost o vanjskim kooperantima, ali je postojala bojazan da će se već ionako nedovoljan broj stručnih kadrova dodatno raspršiti te da će, u skladu s izloženim, biti uvelike otežana kontrola i analiza poslovanja pojedinih pogona.101

Problem obrtnih sredstava u ovom poduzeću tijekom cijele 1965. ostao je neriješen. Prema tome je bivala onemogućena i svaka daljnja aktivnost nabavne službe, ponajprije u kontekstu provedbe izbora dobavljača i izvora materijala po najpovoljnijim uvjetima.

6. Novotehna – Karlovac

Građevinsko poduzeće Novotehna osnovano je 1958. u Karlovcu. Početkom 1960-ih ova je organizacija preuzela osnovna sredstva likvidiranog poduzeća Građevinar iz Karlovca te su mu pripojeni pogoni Rudarsko-keramičarskog poduzeća Vojnić i Stolarske radnje Javor iz Karlovca. Osnovna djelatnost Novotehne bilo je izvođenje svih vrsta građevinskih radova i izrada investicijsko-tehničke dokumentacije. Sporedna djelatnost ovoga poduzeća bila je proizvodnja i prodaja građevinskog materijala te provedba transportnih i remontnih usluga vanjskim korisnicima. Novotehna bila je organizirana prema radnim jedinicama poput, primjerice, sektora građevinske operative, pogona mehanizacije i obrtnih radionica, radnih jedinica za proizvodnju građevinskog materijala te, naposljetku, Biroa za izradu investiciono tehničke dokumentacije. S više od 2000 zaposlenih i prihodom od oko 5 000 000 000 dinara ostvarenih u 1964., ovo je poduzeće daleko premašilo potrebe karlovačkoga kotara, pa je veći dio svojih radova provodilo na području primorske Hrvatske i Vojvodine. Iako je imalo velik opseg radova, poduzeće je bilo slabo mehanički opremljeno, pa je zbog toga bilo primorano angažirati velik broj fizičkih radnika. Stoga je »konkurentska borba na građevinskom tržištu za poduzeće vrlo teška«.102

Kao što je već navedeno, Novotehna je tijekom 1964. ostvarila prihod od preko 5 000 000 000 dinara, što je, u odnosu na planirani iznos s početka te godine od 3 000 000 000 dinara, predstavljalo povećanje od 70%. S obzirom na to da je u 1963. ukupni prihod ovog poduzeća iznosio 2 228 000 000 dinara, iznos realiziran u 1964. predstavljao je povećanje od 150%. Zbog naglog porasta radova u 1964. Novotehna je često angažirala vanjske suradnike, kojima je tijekom toga razdoblja isplatila ukupno 2 418 000 000 dinara. Taj je iznos predstavljao povećanje od 233% u odnosu na 1963. godinu. Osim toga, zanimljivo je primijetiti da je u 1964. iznos isplaćen vanjskim suradnicima bio veći od ukupnog prihoda iz 1963. godine.103 Uz porast ukupnog prihoda, u 1964. znatno su narasli troškovi za doprinose i članarine, a bili su za 586% veći u odnosu na prethodnu godinu.104

Od ostvarenih prihoda, građevinska je operativa Novotehne realizirala više od 4 500 000 000 dinara, dok su pomoćni pogoni uprihodili oko 500 000 000 dinara. Poslovi građevinske operative provodili su se ponajprije na području Zagreba, Novog Sada, Petrinje, Rabca, Skoplja, Karlovca i Lošinja. Od ukupnih radova, u Karlovcu je realizirano poslova u iznosu od 1 274 000 000 dinara ili 27%.105

Iako su prihodi ovoga poduzeća u 1964. premašeni za 70%, ukupni troškovi su, isto tako, bili veći za 88% u odnosu na početno planirane. Zato je ukupni dohodak porastao za samo 41%, a čisti prihod za 29%. Za osobne je dohotke izdvojeno 46% više u 1964. u odnosu na prethodnu godinu, tako da je za fondove poduzeća ostalo manje financijskih sredstava. S tim u vezi, osim obveznih izdvajanja za rezervne fondove, samo je 36 000 000 dinara bilo namijenjeno fondu zajedničke potrošnje.106

Da bi se omogućilo bolje razumijevanje poslovanja Novotehne u 1964., u sljedećem tabličnom prikazu usporedit će se poslovanje ovoga poduzeća prema pojedinim mikroekonomskim pokazateljima s prosječno ostvarenim vrijednostima tih kategorija na teritoriju SFRJ.

Tablica 14. Usporedna analiza Novotehne prema pojedinim mikroekonomskim pokazateljima s prosječno ostvarenim vrijednostima tih kategorija na teritoriju SFRJ u 1964. godini (u dinarima i postotcima)

/ Table 14. Comparative analysis of Novotehna according to selected microeconomic indicators with the average achieved values ​​of these categories on the territory of the SFRY in 1964 (in dinars and percentages)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i uzroka gubitaka u I polugodištu 1965. godine za građevno poduzeće Novotehna Karlovac, str. 3.

Ako se analiziraju podatci iz prethodne tablice, vidljivo je da je prihod po radniku, odnosno ukupna produktivnost poduzeća, gotovo jednak vrijednostima ostvarenima na području SFRJ, dok je neto produkt po radniku niži za 4%. Uzrok tome bio je odnos ukupnog prihoda prema utrošenim sredstvima za rad: dok su ostala poduzeća na prostoru SFRJ u prosjeku ostvarila 1,69 dinara prihoda na 1,00 dinar troškova, dotle je Novotehna realizirala 1,49 dinara prihoda u odnosu na 1,00 dinara troškova. Ti su pokazatelji rezultirali indeksom rasta od 88% u odnosu na saveznu razinu. Osim toga, spomenuti je pokazatelj upućivao na prevelike materijalne troškove, odnosno na činjenicu da su cijene materijala rasle više nego ih je poduzeće u svojim početnim kalkulacijama predvidjelo i obračunom prenijelo na investitora. Sredstva fondova bila su vrlo skromna te su iznosila 53% u odnosu na vrijednosti ostvarene na razini Federacije. Novotehna je povećanje u odnosu na prosječnu razinu SFRJ imala samo u domeni prosječnih iznosa sredstava namijenjenih osobnim dohodcima i izdatcima.

Opremljenost ovoga poduzeća, kao jednog od najvažnijih uvjeta racionalne proizvodnje, prikazat će se u sljedećoj tablici.

Tablica 15. Opremljenost Novotehne prema određenim mikroekonomskim pokazateljima u odnosu na prosječno ostvarene vrijednosti na razini SFRJ u 1964. godini (u dinarima i postotcima)

/ Table 15. Equipment levels of Novotehna according to certain microeconomic indicators in relation to the average achieved values ​​at the level of the SFRY in 1964 (in dinars and percentages)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i uzroka gubitaka u I polugodištu 1965. godine za građevno poduzeće Novotehna Karlovac, str. 4.

Iako su prethodno izneseni pokazatelji u odnosu na prosjek SFRJ bili poražavajući za Novotehnu, ove statističke podatke ipak treba pažljivije analizirati. Tome u prilog govori činjenica da nisu postojale kalkulacije za normative prihoda koje je mogla ostvariti određena oprema. Visoka opremljenost uspoređena s brojem radnika mogla je značiti i nedovoljnu zaposlenost postojećih proizvodnih kapaciteta. Daljnjom analizom sredstava za rad može se primijetiti da je u Novotehni postojala relativno bolja opremljenost osnovnim nego obrtnim sredstvima, kao i uspješnija stopa sposobnosti oruđa za rad. Prema tome, nedostatak obrtnih sredstava bio je jedan od najvažnijih čimbenika koji su onemogućavali uspješniju rentabilnost Novotehne. Primjerice, ovo je poduzeće u 1964. samo na troškovima sudskih sporova i s njima povezanim zateznim kamatama izgubilo 17 000 000 dinara, što je nedvojbeno bila posljedica nedostatka tih sredstava.107

Novotehna imala je velik broj radne snage u usporedbi s njezinom opremljenošću. Taj je odnos imao intenciju djelovati u pravcu relativnog sniženja utrošenih sredstava jer su troškovi radne snage bivali zasebno iskazivani u osobnim dohodcima, dok su troškovi opreme, amortizacije i održavanja bili dijelom utrošenih sredstava.

Krajem 1964. Novotehna imala je 66% udjela čistog prihoda u neto produktu, dok je taj prosjek na saveznoj razini bio u visini od 70%. Ovaj statistički podatak upućuje na to da su i ostali troškovi ovoga poduzeća kao, primjerice, kamate na kredite, razni doprinosi i članarine te porezi, bili relativno visoki.108

Sveukupno gledajući, Novotehna je u 1964. u odnosu na prethodnu godinu zabilježila velik porast, kako prema opsegu poslovanja tako i u odnosu na postavljeni proizvodno-financijski plan. Jedna od najvažnijih karakteristika ovoga poduzeća očitovala se u radu koji je većinski bio organiziran na području izvan njegova sjedišta. Kao što je navedeno, samo 27% od ukupne provedbe građevinske operative realizirano je na području karlovačkoga kotara. Ovo je poduzeće u tome razdoblju imalo i veliki udio obrtničkih u ukupnim radovima, a on je bio na razini od 51%.109

U prvom polugodištu 1965. Novotehna nastavila je s radom koji je bio sličan rezultatima ostvarenima u prethodnoj godini, s tim da je zabilježen približno jednakomjeran rast prihoda i troškova.

Tablica 16. Rast prihoda i troškova Novotehne u usporedbi s prosječnim razinama tih pokazatelja ostvarenima na teritoriju SRH u prvoj polovici 1965. godine (u postotcima)

/ Table 16. Growth of Novotehna’s revenues and expenditures compared to the average levels of these indicators achieved in the SRC in the first half of 1965 (in percentages)

Izvor: HR-DAKA, PKKK, fond 432, kutija 90., Analiza poslovanja i uzroka gubitaka u I polugodištu 1965. godine za građevno poduzeće Novotehna Karlovac, str. 6.

Na temelju podataka iz prethodne tablice, vidljivo je da se rast ukupnog prihoda i neto produkta u Novotehni kretao na približno sličnim razinama kao i u SRH. Što se tiče utrošenih sredstava za rad, u toj je kategoriji ovo poduzeće zabilježilo puno uspješnije rezultate u odnosu na republički prosjek. U tablici 17 prikazana je usporedba osobnih dohodaka u Novotehni u prvoj polovici 1965. u odnosu na isto razdoblje u prethodnoj godini. Ti su podatci uspoređeni s prosječno ostvarenom vrijednosti toga pokazatelja na razini SRH.

Tablica 17. Usporedba osobnih dohodaka u Novotehni u prvoj polovici 1965. u odnosu na isto razdoblje u prethodnoj godini s prosječno ostvarenom vrijednosti toga pokazatelja na razini SRH (u dinarima i postotcima)

/ Table 17. Comparison of personal incomes at Novotehna in the first half of 1965 in relation to the same period in the previous year with the average value of this indicator at the level of the SRC (in dinars and percentages)

Prema prikazanim podatcima, Novotehna je u prvom polugodištu 1965. u odnosu na isto razdoblje u prethodnoj godini imala povećanje neto isplaćenih osobnih dohodaka po zaposlenom od 147%. Taj je rast, isto tako, bio veći u odnosu na prosjek ostvaren na republičkoj razini.

7. Zaključak

Građevinski se sektor u SRH u razdoblju od 1964. do 1965. nalazio u procesu prijelaza sa zanatskog na industrijski način proizvodnje. Dotadašnji odnosi u cijenama onemogućivali su proizvođače u građevinskom sektoru da postanu osnovni nositelji »proširene reprodukcije«, odnosno brže i uspješnije gospodarske aktivnosti. Usto, nerealan devizni tečaj dinara rezultirao je usmjerenošću na uvoz sirovina i repromaterijala po niskim cijenama, što je, naposljetku, utjecalo na deformaciju poslovne djelatnosti u ovoj gospodarskoj grani. Na temelju reforme jugoslavenskoga gospodarskog sustava u 1965. dogodile su se izmjene u odnosima cijena, te raspodjeli dohotka i akumulacije. Tom je reformom pojačana organizacija i integracija »optimalnih proizvodnih organizacija« i u građevinarstvu.

Bez obzira na sve pokušaje Savjeta za građevinarstvo Privredne komore da građevinski sektor u SRH učine konkurentnijim, njegov položaj u odnosu na druge gospodarske grane bio je znatno nepovoljniji. To je stanje uglavnom bilo determinirano nepovoljnim investitorskim odnosima, uslužnim karakterom građevinske djelatnosti, nedostatkom dugoročnih planova investicijske politike s čestim promjenama u opsegu i strukturi radova, te nedostatkom kontinuiteta u radu i potrebnim proizvodnim materijalima. Osim toga, narudžba investitora za izgradnju građevinskih objekata na temelju potpune tehničke dokumentacije određivala je tehnološke postupke provedbe tih projekata, što je ograničavalo inovativnost izvođača radova. U takvim je odnosima racionalizacija građenja bila u cijelosti izuzeta od utjecaja proizvođača i prepuštena na evaluaciju investitorima. Međusobna nepovezanost proizvođača i investitora u postupku projektiranja izgradnje građevinskih objekata dovodila je do smanjene mogućnosti primjene suvremenijih tehnika i tehnologija prilikom provedbe radova, što je znatno povećavalo ukupne troškove realizacije projektnih aktivnosti.

Dinamika radova na izgradnji građevinskih objekata u SRH bila je neravnomjerna i djelomično pod utjecajem vremenskih uvjeta. Na prekide i usporavanje gradnje uvelike je utjecao i sustav financiranja.

U građevinskom sektoru u SRH u od 1964. do 1965. postojao je relativno nizak stupanj razvijenosti proizvodnih snaga, koji je negativno utjecao na raspodjelu rada. To je ujedno bila i jedna od osnovnih slabosti građevinskog sektora koja je rezultirala sporom provedbom projekata te visokim troškovima. Ovakvo je stanje nametnulo potrebu brzog ostvarivanja kvalitativnih promjena u odnosima tehnološko-proizvodnih aktivnosti i načinu provedbe građevinskih projekata u SRH.

Radi rješavanja problema u građevinskom sektoru u 1964. započela se provoditi integracija poduzeća, osnovni cilj koje je bio koncentracija sredstava za proizvodnju, stvaranje opremljenijih kapaciteta te unapređenje specijaliziranosti za određene radove s ciljem provedbe učinkovite podjele rada i smanjenja troškova. Integracijom su se, isto tako, trebali stvoriti preduvjeti za provedbu serijske proizvodnje, izvođenje radova većeg opsega i proizvodnju određenih tipskih vrsta građevinskog materijala.

Procesom integracije stvarana su i poslovna udruženja. Njihovo se pokretanje zasnivalo na proučavanju interesa i korisnosti pojedinih poduzeća. Ona su trebala znatno utjecati na unapređenje specijalizacije u proizvodnji i međusobnom povezivanju poduzeća radi smanjenja troškova i osiguranja serijske proizvodnje. S obzirom na to da su djelovala širom Jugoslavije, pojedina poslovna udruženja imala su znatnija financijska sredstva koja su ulagala u istraživanje i razvoj te primjenu modernijih tehnologija u proizvodnom procesu. Poslovna udruženja u koje su bile inkorporirane organizacije iz cjelokupnog SFRJ imale su sjedišta u Zagrebu i Beogradu. Jedno od najuspješnijih poslovnih udruženja sa sjedištem u Zagrebu bilo je poduzeće Ingra. Ono je obuhvaćalo organizacije za projektiranje energetskih i hidrotehničkih objekata, kao i proizvođače industrijske opreme.

Što se prilika u građevinskom sektoru u karlovačkom kotaru tiče, ono je 1964. u odnosu na 1963. zabilježilo velik porast djelatnosti, povećavši ukupni prihod za 90%. Prema statističkim pokazateljima, ovo je područje bilo jedno od najuspješnijih u SFRJ u pogledu realizacije poslovno-financijskih rezultata.

Građevinska su se poduzeća u karlovačkom kotaru suočavala s problemima koji su bili karakteristični za taj sektor u cjelokupnoj SFRJ, napose s aspekta nedostatka stručnih rukovodećih kadrova, fizičkih radnika, obrtnih sredstava te nemogućnosti pravovremene nabave materijala. Nerijetko se događalo da su dobavljači karlovačkih građevinskih poduzeća odbijali narudžbe proizvodnog materijala, odnosno odgađali isporuku unaprijed dogovorenih količina. U tim okolnostima nabavne službe nisu mogle raditi na temelju principa ekonomičnosti, to jest učinkovitoga istraživanja tržišta i pronalaska najpovoljnijeg izvora nabave. Zbog toga su materijali često nabavljani od dobavljača koji su bili jako udaljeni od gradilišta na kojima su poduzeća provodila radove, tako da su plaćani veliki transportni troškovi koji su, u konačnici, znatno uvećavali konačne cijene sirovina. Osim toga, rukovodeća tijela karlovačkih građevinskih poduzeća zbog organizacijske nesređenosti i nezadovoljstva u radnim kolektivima nisu na zadovoljavajući način zastupala njihove interese. Najposlije je to rezultiralo velikim materijalnim štetama koje se u većini slučajeva nisu mogle pokriti iz financijskih sredstava tih poslovnih organizacija.

Prema izdvojenim mikroekonomskim pokazateljima, proizvodno-financijski rezultati Like i Korane u razdoblju od 1964. do 1965. bili su ispod prosječne razine uspješnosti koja je ostvarivana na saveznoj i republičkoj razini. S druge strane, toj se učinkovitosti najviše približila Novotehna. Zato je ona svojom djelatnošću imala presudni utjecaj na efikasnost kretanja građevinske djelatnosti u karlovačkom kotaru u cjelini.

ARHIVSKI IZVORI

Državni arhiv u Karlovcu, Privredna komora kotara Karlovac, fond 432, kutija 89.

Državni arhiv u Karlovcu, Privredna komora kotara Karlovac, fond 432, kutija 90.

LITERATURA

Batović, Ante. 2010. »Od ekonomske reforme do Brijunskog plenuma – američki i britanski izvještaji o Hrvatskoj (1964.-1966.)«, Historijski zbornik, 63 (2): 539‒569.

Bilandžić, Dušan. 1969. Borba za samoupravni socijalizam u Jugoslaviji 1945-1969. Zagreb: Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske.

Perković, Nikola. 2024. »Pravni segment poslovanja poduzeća u karlovačkom kotaru (1963.-1965.)«, Časopis za povijest Zapadne Hrvatske, 19: 63–84.

Pirjevec, Jože. 1995. Jugoslavija 1918 – 1992 – Nastanek, razvoj ter raspad Karadjordjevićeve in Titove Jugoslavije. Koper: Založba Lipa.

Radelić, Zdenko. 2006. Hrvatska u Jugoslaviji 1945. – 1991. Od zajedništva do razlaza. Zagreb: Školska knjiga.