Original scientific paper
https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.2
Jesu li povratni glagoli doista povratni?
Branimir Belaj
orcid.org/0000-0002-2334-9673
; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Abstract
Primjenom teorijsko-metodološkoga aparata kognitivne gramatike (Langacker 1987, 1991, 2008) i nekih teorijskih pristupa gramatikalizaciji (Heine i Reh 1984, Traugott i König 1991, Lehmann 1995, Traugott i Dasher 2001, Hopper i Traugott 2003) u radu se propituje opravdanost jednoga od najukorijenjenijih naziva u hrvatskoj gramatičkoj tradiciji, naziva povratni glagoli i predlaže se njegova zamjena nazivom medijalni glagoli, a na temelju semantičkih, pragmatičkih i posljedično sintaktičkih pokazatelja koji ukazuju na činjenicu da ne postoji nijedan sinkronijski argument u prilog nazivu povratni glagoli. U tom smislu najprije se na temelju semantičkoga parametra relativne elaboracije događaja (Kemmer 1993, 1994, a za hrvatski jezik Belaj 2023: 63–90, 2024) medijalno shematično značenje obilježeno niskim stupnjem elaboracije događaja i zamjenicom sebe kao refleksivnim označivačem, a koje pak podrazumijeva suprotne parametre relativne elaboracije događaja odnosno visok stupanj elaboracije događaja i visok stupanj razdvojivosti sudionika. U skladu s tim niskim stupnjem razdvojivosti sudionika s česticom se kao općim medijalnim označivačem suprotstavlja prijelaznom značenju sa propituje se i upotreba naziva povratna zamjenica/povratne konstrukcije, čak i onda kada je riječ o punom obliku sebe, te se daju argumenti u prilog tomu da je taj termin semantički neodrživ za kvalifikaciju navedenih konstrukcija. Medijalni glagoli klasificiraju se u rasponu od prototipnijih do rubnijih elaboracija navedenoga shematičnoga značenja te se u skladu s tim predlaže njihova nova podjela.
Keywords
povratni glagoli; medijalni glagoli; refleksivna zamjenica; relativna elaboracija događaja; prijelaznost; neprijelaznost
Hrčak ID:
343616
URI
Publication date:
31.1.2026.
Visits: 579 *