Professional paper

https://doi.org/10.21860/medflum2026_346500

Učinkovitost respiratorne fizioterapije u smanjenju post-COVID-19 respiratornih simptoma

Daniela Butorac ; Thalassotherapia Crikvenica – Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Primorsko-goranske županije, Odjel specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, Crikvenica, Hrvatska
Marina Bubonja Šonje orcid.org/0000-0001-6565-3377 ; Klinički bolnički centar Rijeka, Klinički zavod za kliničku mikrobiologiju, Rijeka, Hrvatska; Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Katedra za mikrobiologiju i parazitologiju Rijeka, Hrvatska
Tanja Grubić Kezele orcid.org/0000-0001-6769-5263 ; Klinički bolnički centar Rijeka, Klinički zavod za kliničku mikrobiologiju, Rijeka, Hrvatska; Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Katedra za fiziologiju, imunologiju i patofiziologiju, Rijeka, Hrvatska *

* Corresponding author.

Abstract

Cilj: Glavni terapijski pristup liječenja respiratornih komplikacija uzrokovanih infekcijom COVID-19 i dalje je simptomatsko liječenje uz suportivnu njegu i respiratornu fizioterapiju. Cilj ovog rada bio je utvrditi učinkovitost respiratorne fizioterapije u smanjenju post-COVID-19 respiratornih simptoma, odnosno u poboljšanju funkcije pluća, snage respiratornih i perifernih mišića te kardiorespiratorne kondicije. Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 50 pacijenata s respiratornim post-COVID-19 simptomima. Uspoređivane su vrijednosti spirometrije (engl. forced expiratory volume; FVC, forced expiratory volume 1, FEV1; FVC/FEV1), difuzijskog plućnog kapaciteta (engl. diffusing capacity for carbon monoxide, DLCO), zaduhe po Borgovoj ljestvici, testa šestominutnog hoda, snage stiska šaka i maksimalnog udisajnog tlaka prije i poslije provedenog respiratornog rehabilitacijskog programa. Rezultati: Utvrđena je statistički značajna razlika u vrijednostima FVC (p = 0,002), FEV1 (p < 0,001), omjeru FVC/FEV1 (p < 0,001), DLCO (p < 0,001), testa šestominutnog hoda (p < 0,001), snage stiska obiju šaka (p < 0,001) i maksimalnog udisajnog tlaka (p < 0,001), koje su se povećale nakon provedenog respiratornog rehabilitacijskog programa. Također je utvrđeno statistički značajno smanjenje subjektivnog osjećaja zaduhe po Borgovoj ljestvici (p < 0,001). Zaključak: Dobiveni rezultati potvrđuju da postoji značajno smanjenje simptoma nakon provedene respiratorne fizioterapije te da je metoda liječenja učinkovita kod pacijenata s post-COVID-19 simptomima.

Keywords

fizikalna terapija; postakutni COVID sindrom; rehabilitacija; vježbe disanja; zaduha

Hrčak ID:

346500

URI

https://hrcak.srce.hr/346500

Publication date:

1.6.2026.

Article data in other languages: english

Visits: 0 *