Original scientific paper
https://doi.org/10.31141/zrpfs.2025.62.158.501
Pravo na zdravlje osoba s invaliditetom / duševnim smetnjama – prijepori o legislativi, ustavnopravnoj i europskoj judikaturi
Dubravka Hrabar
orcid.org/0000-0002-4103-8190
; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Miroslav Šeparović
; Ustavni sud Republike Hrvatske
Abstract
Zdravlje čovjeka primarno je u domeni medicine i srodnih disciplina, no dio je i socijalnih politika. Utoliko se zdravlje povezuje s pravom na zdravstvenu skrb i primjerenu medicinsku intervenciju za koju se podrazumijeva da je pružaju državne institucije. Pitanje zdravlja traži odgovor na pitanje postoji li pravo na zdravlje kao ljudsko pravo per se ili je riječ o mogućim povredama drugih prava koje potom utječu na zdravstveni status neke osobe. Stoga, zdravlje valja shvaćati ne samo kao stanje, već i kao pravno dobro pa se o važnosti zdravlja i potrebi društvene intervencije izjašnjavaju različiti međunarodni dokumenti te nacionalni propisi, kao i judikatura Ustavnoga suda Republike Hrvatske te Europskoga suda za ljudska prava. U ovoj dvojbi oko zdravlja kao pravnog dobra, posebnu pažnju zavređuje status ranjivih osoba i zaštita njihova zdravlja, bez obzira na to je li riječ o osobama s invaliditetom ili duševnim smetnjama. Odluke o (vlastitom) zdravlju mogu ponekad biti i pogubne, osobito kad prelaze granicu dobrobiti čovjeka i njegova dostojanstva. Stoga je osobito važno posebnu pažnju usmjeriti prema osobama koje nisu u stanju donijeti relevantne odluke premda im pravni sustav to možda i omogućuje. Ljudska težnja zdravlju nadilazi javnozdravstvene i medicinske aspekte te se već desetljećima pojavljuje na pravnome području kao moguće ljudsko pravo, ugroza koja ga može, štoviše, dovesti do kršenja prava na život. Može li se zdravlju pripisati juridički atribut „prava na“ otvoreno je pitanje, osobito iz razloga što bi svako pravo kad je povrijeđeno trebalo imati svoj odgovor u sudskoj zaštiti. Zbog svojevrsne polivalentnosti zdravlje kao zaštićeno pravo (ako uopće) u zakonskim okvirima dovodi do „susreta“ različitih propisa koji bi u skladu s vladavinom prava trebali biti usklađeni. Odluke Ustavnoga suda dobar su primjer kako kršenje različitih ustavnih odredaba predstavlja ponekad i kršenje „prava na zdravlje“, te da „pozitivna diskriminacija“ u području zdravlja predstavlja pravednu ravnotežu interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinaca.
Keywords
pravo na zdravlje; pravo na zdravstvenu skrb; štićenik; osoba s invaliditetom; osoba s duševnim smetnjama; autonomija u odlučivanju
Hrčak ID:
347626
URI
Publication date:
31.12.2025.
Visits: 234 *