Pravni vjesnik, Vol. 42 No. 2, 2026.
Review article
https://doi.org/10.25234/pv/40521
POJMOVNO ODREĐENJE RADNOG VREMENA I VREMENA ODMORA PREMA DIREKTIVI 2003/88 TE PRAKSI SUDA EU-A
Kristian Turkalj
orcid.org/0000-0001-6391-4983
; Faculty of Law, Catholic University of Croatia, Ilica 244, 10000 Zagreb, Croatia
*
* Corresponding author.
Abstract
Povod za pisanje ovog rada jesu izmjene Zakona o radu iz 2022. godine kojima je uvedeno načelo nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji, a kojim se izmjenama intervenira u EU-ovu definiciju pojma „vremena odmora“. Riječ je o autonomnom pojmu prava EU-a koji je uređen Direktivom 2003/88 te koji je nadograđen pratećom judikaturom Suda EU-a. Rad je posvećen važnosti vremena odmora radnika za zaštitu njegove sigurnosti i zdravlja. Sud EU-a razvio je kriterije s pomoću kojih se svaka situacija može kvalificirati kao radno vrijeme ili kao vrijeme odmora. Fokus je rada na postupanju sudova u rješavanju konkretnih pravnih pitanja koja se odnose na kvalifikaciju radnog vremena. Razmatraju se slučajevi u kojima se od radnika zahtijeva nazočnost na radnom mjestu, a koja uključuju određena razdoblja neaktivnosti. U takvim situacijama često se nalaze liječnici, pripadnici oružanih i policijskih snaga, vatrogasci i pripadnici sličnih javnih službi. Analiziraju se zakonska rješenja u uređivanju vremena odmora u odnosu na obveze koje za Hrvatsku proizlaze iz pravne stečevine, ali također čl. 145. Ustava RH. Kompariraju se pravna stajališta hrvatskih sudova i Suda EU-a u odnosu na tumačenje pojmova radno vrijeme i vrijeme odmora te se dolazi do zaključka da se pristupi tim pojmovima znatno razlikuju, posljedično rezultirajući različitom razinom zaštite sigurnosti i zdravlja radnika.
Keywords
Hrčak ID:
349539
URI
Publication date:
19.7.2026.
Visits: 0 *