Social Psychiatry, Vol. 54 No. 2, 2026.
Meeting abstract
https://doi.org/10.24869/spsih.2026.192
Nikad ne bih rekao da to nije ADHD
Ivan Zečević
; Centre for Neuropsychology and Sleep Disorders, Vlaška ulica 64, 10000 Zagreb, Croatia
*
Krešimir Radić
; Service for Mental Health and Addiction Prevention, Teaching Institute of Public Health „Dr. Andrija Štampar“, Mirogojska 11, 10000 Zagreb, Croatia
* Corresponding author.
Abstract
Dijagnoza ADHD-a u dječjoj i odrasloj dobi
često se postavlja na temelju subjektivnih pritužbi
na pažnju, organizaciju, planiranje, prokrastinaciju
i izvršno funkcioniranje, pri čemu
se nedovoljno provjeravaju heteroanamnestički
podatci, razvojna anamneza te značenje roditeljskih
ili pacijentovih navoda o kognitivnim
teškoćama. Prisutnost simptoma nalik na
ADHD nije isto što i prisutnost ADHD-a jer
su simptomi poput prokrastinacije, teškoća
učenja, lutanja pažnje, teškoća pamćenja, organiziranja
i planiranja zajednički različitim
kliničkim stanjima (poremećaji ličnosti, depresivni
poremećaji, anksiozni poremećaji, drugih
neurorazvojni poremećaji). Cilj je ovoga prikaza
istaknuti važnost diferencijalne dijagnostike
kod pacijenata koji se javljaju zbog sumnje na ADHD, osobito kada klinička slika uključuje izostanak ranijih razvojnih dijagnoza te moguće
neuropsihološke, medicinske ili dodatne
neurorazvojne čimbenike. U sva tri slučaja raspravlja
se o nedostatcima u diferencijalnodijagnostičkoj
obradi koji su doveli do zaključka
o ADHD-u. Prikazani slučajevi naglašavaju da
se pažnja i izvršno funkcioniranje moraju procjenjivati
u širem razvojnom, emocionalnom,
neuropsihološkom i medicinskom kontekstu
te da je važna usklađenost stručnjaka uključenih
u dijagnostički proces. Neslaganje među
stručnjacima može biti klinički važan signal
da je potrebno dodatno razjasniti etiologiju
teškoća prije donošenja zaključka o ADHD-u.
U izlaganju se prikazuje kako razvojni tijek,
heteroanamnestički podatci i neuropsihološka
procjena mogu pomoći u razlikovanju teškoća
koje proizlaze iz ličnosti, drugih psihičkih
stanja, somatskih čimbenika i neurorazvojnog
profila. Poseban naglasak stavlja se na doprinos
neuropsihološke procjene u integraciji
kliničke slike, osobito u odnosu na uobičajenu
psihološku procjenu. Diferencijalna dijagnostika
kod odraslih osoba bez ranije povijesti
liječenja ADHD-a treba uključivati neuropsihološku
procjenu (koja mora imati razvojnu
anamnezu, heteroanamnezu, školsku ili radnu
dokumentaciju, procjenu komorbidnih psihičkih
i somatskih stanja) te psihijatrijski pregled
uz integraciju neuropsihološkog nalaza. Takav
pristup smanjuje rizik od pogrešne dijagnoze
i neadekvatnog liječenja te potiče kvalitetniju
multidisciplinarnu suradnju.
Keywords
ADHD; diferencijalna dijagnostika; neuropsihološka procjena; psihijatrija
Hrčak ID:
352323
URI
Publication date:
15.6.2026.
Visits: 0 *