Skip to the main content

Meeting abstract

https://doi.org/10.24869/spsih.2026.296

Diferencijalno dijagnostički i terapijski izazov kod katatonije u starije bolesnice sa somatskim komorbiditetima

Petra Folnegović Grošić ; University Hospital Centre Zagreb, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Croatia *
Marta Grošić ; School of Medicine, University of Zagreb, Šalata 3b, Zagreb, Croatia
Kristina Jeras ; School of Medicine, University of Zagreb, Šalata 3b, Zagreb, Croatia
Sonja Udovičić ; University Hospital Centre Zagreb, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Croatia

* Corresponding author.


Full text: croatian pdf 70 Kb

page 296-297

downloads: 0

cite

Full text: english pdf 70 Kb

page 296-297

downloads: 0

cite


Abstract

Uvod: Katatonija je bihevioralni sindrom obilježen
nemogućnošću izvođenja normalnih pokreta,
usprkos punom fizičkom kapacitetu za
to. Sindrom se može pojaviti u brojnim psihičkim
i somatskim poremećajima koje viđamo u
jedinicama objedinjenog hitnog bolničkog prijema.
Prikaz pacijenta: Pacijentica u dobi od 88
godina upućena je na konzilijarni pregled pod
dijagnoznom katatonije u sklopu demencije.
Dovezena je iz umirovljeničkog doma jer je posljednja
dva dana bila bez kontakta. Dva dana
ranije pregledana je nakon što je navodno pala
i udarila glavom, nakon čega je postala nekontaktibilna.
Ranije bolesti: Demencija, fibrilacija
atrija, prije 3 godine preboljela moždani udar. Godinu dana ranije hospitalizirana je zbog sinkope, kada ju je medicinski tehničar zatekao
klonute glave, nije mogla samostalno sjediti ni
govoriti. Dan prije konzilijarnog pregleda psihijatra
pregledana je neurološki jer je bila bez
kontakta, gledala je uprazno i nije odgovarala
na pitanja. Zbog sumnje na katatoniju ordiniran
je diazepam 1/2 ampule, 10 mg iv. Pacijentica
nakon dva sata postaje kontaktibilna. Sljedećeg
dana konzilijarni psihijatar zbog moguće
psihotične podloge uvodi antipsihotik (olanzapin
5 mg uvečer, uz oksazepam) nakon čega
ponovno dolazi do pogoršanja stanja svijesti.
Sljedeći konzilijarni psihijatar za dva dana ukida
antipsihotik, postavlja sumnju na maligni
neuroleptički sindrom koji se laboratorijskim
nalazima i daljnjom opservacijom te pregledom
neurologa isključuje, kao i moguće infektološko
zbivanje. Uvodi lorazepam u dozi od 3 x 2,5 mg,
koji se modificira na dozu 1, 1, 2,5 mg, s tim da
je pacijentica adekvatnog kontakta. Zaključak:
Unatoč teškom prepoznavanju i nizu diferencijalnodijagnostičkih
dilema važno je pravodobno
dijagnosticiranje i liječenje benzodiazepinima
i/ili elektrokonvulzivnom terapijom uz
liječenje medicinskih stanja koja su u podlozi
katatonije, s obzirom na to da katatonija može
biti životno ugrožavajuće stanje.

Keywords

katatonija; demencija; maligni neuroleptički sindrom

Hrčak ID:

352992

URI

https://hrcak.srce.hr/352992

Publication date:

15.6.2026.

Article data in other languages: english

Visits: 0 *