Review article

Nasljedno pravo piranskog statuta u vidu recepcije

Marko Kambič

Abstract

Piranski statut posebno je dragocjeno pravno povijesno vrelo. U cjelini sačuvane su sve četiri njegove redakcije iz 14. stoljeća što znači, da možemo pratiti razvoj statutarnih odredaba u to značajno doba.
Autor predstavlja bitne karakteristike oporučnog i neoporučnog nasljeđivanja u Piranu, imajući u vidu sva četiri piranska statuta. Na osnovi analize propisa konstatira, da preokret u pogledu recepcije predstavlja posljednji, četvrti statut iz 1384. godine. Na mjestima, gdje je u starijim statutima izvjesni rimskopravni institut već postojao, bilo kao izraz kontinuiteta ili rezultat rane recepcije, očiti su napredak, poboljšanje i pravnička kultura, iako u izražaju nije dostignuta kvaliteta rimskog klasičnog prava. U nekim značajnim pogledima četvrti statut u duhu rimskog prava normira i novosti, što autor ilustrira primjerom nužnog nasljeđivanja descendenata. Usporedbom razloga za iznasljeđenje po četvrtom statutu sa Justinijanovom 115. novelom utvrđuje, da među njima uopće nema bitnih razlika.
Autor na osnovi prikaza zaključuje, da unatoč neosporivoj recepciji, odnosno utjecaju učenog prava, četvrti Piranski statut još uvijek sadrži puno lokalne specifike, koja je ostala na snazi pored općeg prava ili čak u suprotnosti s njim. Kao najvažnije razloge za preokret u pogledu recepcije navodi sazrjele društveno ekonomske prilike i znanje te sposobnost pisca statuta.

Keywords

nasljedno pravo; Piranski statut; rimsko pravo; recepcija; nužno nasljeđivanje; iznasljeđenje; ius proprium; ius commune

Hrčak ID:

37841

URI

https://hrcak.srce.hr/37841

Publication date:

15.11.2006.

Article data in other languages: english

Visits: 1.932 *