Filozofska istraživanja, Vol. 29 No. 2, 2009.
Review article
Prema novom iskustvu slobodnog vremena: slobodno vrijeme kao izvorište kritičke svijesti
Miroslav Artić
orcid.org/0000-0001-8314-2765
; Zagreb, Croatia
Abstract
U tekstu se polazi od problemske konstatacije prema kojoj je kapitalizam kao način života toliko postao dominantan da sustavno prožima cjelokupno vrijeme pojedinca, i radno i slobodno vrijeme. Dakle, sustav je čovjekovo vrijeme u totalu stavio u zavjetrinu ekonomije. I njime upravlja i vlada (Katunarić, 1986).
Dalje se u tekstu postavlja pitanje koliko će još proći »vremena da se deblokiraju potencijali čovjekove prirode (…) zapreteni u ekonomiji slobodnog vremena« (Katunarić, 1986: 110). U suprotnom »svaki napredak u proizvodnji s pasivnom proizvođačkom klasom može samo pospješiti izdvajanje i jačanje nove gornje klase« (Katunarić, 1986: 111). Tako nastaje dublja problemska situacija u kojoj se pojedinci pretvaraju u pasivne grupe i društvene zajednice i time cijelo društvo čine pasivnim i osrednjim.
Rješenje se, prema Supeku, nalazi u izoštravanju »samosvijesti građanina« kojom bi se uspješno otklanjala pasivnost i nekritičnost čovjekove svijesti. Cijeli bi se taj proces mogao razvijati iz temeljne »usamljenosti« građanina, koja pretpostavlja sigurnu distancu od tržišnog konzumerizma. Samosvijest nastala usred vlastite usamljenosti, tj. usred kritičkog odmaka od svakodnevice, bila bi osnažena i kritički otvorena prema sebi i prema sredini u kojoj živi. I tada bi mogla »djelovati kako hoće«, a ne kako je diktirano odozgor.
Ta temeljna i kritički distancirana usamljenost građanina razumijevala bi se kao kvalitetno novo iskustvo vremena u neovisnom i autonomnom prostoru slobode u kojem se konačno može ostvariti vlastito slobodno vrijeme bitno drugačije od pasivne besposlice.
Keywords
radno vrijeme; slobodno vrijeme pojedinca; ekonomija slobodnog vremena; samosvijest građanina; temeljna usamljenost građanina
Hrčak ID:
41407
URI
Publication date:
21.7.2009.
Visits: 6.151 *