Review article

Oružane snage eu u sigurnosnim okolnostima postmoderne ere

Saša Šegvić

Abstract

Pad Berlinskog zida i završetak hladnog rata imali su za posljedicu i preispitivanje dotadašnjih sigurnosnih strategija svih najmoćnijih sila svijeta. Ovo pitanje nije zaobišlo ni države članice EZ. Umjesto potpunog oslanjanja na sjevernoatlantsku suradnju s NATO-om, vodeće države EZ započinju s postupnim transformiranjem od ekonomske u političku zajednicu, a time i ka sve većem osamostaljivanju, prvo u vanjskoj politici, a nakon toga i u sigurnosno-obrambenoj politici. Usklađivanje zajedničke i sigurnosne politike EU nije išlo lagano zbog različitih interesa pojedinih država članica. Iako sporije od očekivanog, u proteklom periodu, prije i nakon osnivanja EU, stvarali su se ne samo institucionalni okviri za formiranje zajedničkih vojnih kapaciteta EU, već se započelo i s operacionalizacijom europske sigurnosno-obrambene politike na način da je EU počela osnivati i prve vlastite vojne postrojbe. Bez obzira na sva protivljenja SAD, EU se polako, ali sigurno kreće ka stvaranju Europoske vojske. Time se stvaraju pretpostavke za aktivnniju i djelotvorniju ulogu EU u očuvanju svjetskog mira i sigurnosti Autor u radu, na temelju analize razvoja europske sigurnosno-obrambene politike i njene dosadašnje operacionalzacije, a uoči stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, pokušava utvrditi dokle se stiglo u realiziranju ideje o stvaranju zajedničkih vojnih kapaciteta EU, te u kojem pravcu bi ovaj proces mogao ići u narednom periodu, posebno u svijetlu odnosa između EU i NATO-a, uzimajući pri tome u obzir i nove sigurnosne okolnosti u svijetu, ali i moguće utjecaje postmodernih kretanja koja su već zamjećena u najrazvijenijim državama Unije.

Keywords

EU; CFSP; ESDP; oružane snage EU; europske snage za brzu reakciju; borbene grupe

Hrčak ID:

59760

URI

https://hrcak.srce.hr/59760

Publication date:

20.10.2010.

Article data in other languages: english

Visits: 2.867 *