Review article

Povijest pojma predstavništva. Elementi za izgradnju moderne teorije političkog predstavništva II.

Luka Ribarević ; Faculty of Political Science, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Domagoj Vujeva ; Faculty of Political Science, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Abstract

Autori u tekstu razmatraju treći oblik predstavništva razvijen u srednjovjekovnom
nauku o korporacijama, tzv. identitetsko ili pars-pro-toto predstavništvo.
Riječ je o odnosu u kojem se jedan dio korporacije – vijeće, skupština,
neki članovi – u pogledu djelovanja smatra identičnim s cijelim tijelom korporacije.
Identitetskim predstavništvom treba se posredovati misao pravnog
jedinstva korporacije s mnoštvom članova ili dijelova od kojih se korporacija
sastoji: aktom predstavništva različiti dijelovi korporacije formiraju njezino
pravno jedinstvo u trenutku donošenja odluka. U razlici spram zastupničkog
predstavništva položaj predstavnika pritom nije posljedica opunomoćenja ni
prijenosa ovlasti djelovanja od strane predstavljenih: predstavnik i predstavljeni
nisu dva različita pravna subjekta, nego se smatra kako u djelovanju svog
uzdignutog dijela korporacija djeluje sama.
U tekstu se prikazuju tri temeljna podtipa identitetskog predstavništva: valentior
pars Marsilija Padovanskog, odlučivanje većinom o stvarima koje se tiču
korporacije kao cjeline i djelovanje stalnog predstavničkog tijela. Posebna pozornost
posvećuje se koncilskom pokretu u kojemu je identitetsko predstavništvo
odigralo važnu ulogu, kao i prvom povezivanju predstavljanja snagom
identiteta i ideje opunomoćenja u mišljenju Nikole Kuzanskog. Kao primjer
povijesne institucionalizacije identitetskog predstavništva razmatraju se staleške
skupštine njemačkih zemalja u periodu prije Francuske revolucije.

Keywords

predstavništvo; identitetsko predstavništvo; koncilijarizam; Nikola Kuzanski; staleške skupštine

Hrčak ID:

77809

URI

https://hrcak.srce.hr/77809

Publication date:

14.2.2012.

Article data in other languages: english

Visits: 1.288 *