Preliminary communication

Humeov navodni uspjeh nad Hutchesonom

Noriaki Iwasa orcid.org/0000-0003-2467-5988 ; University of Tokushima, Center for General Education, Tokushima, Tokushima, Japan

Abstract

David Hume je smatrao da su ljudske sklonosti prirodno pristrane, dok je Francis Hutcheson držao da su ljudi izvorno bezinteresno dobronamjerni. Michael Gill tvrdi da je Humeova moralna teorija uspješnija od Hutchesonove jer prekida vezu između objašnjavanja i opravdavanja moralnosti. Prema Gillu, Hutcheson pogrešno pretpostavlja da naša izvorna priroda treba biti temelj moralnosti. Gillovo shvaćanje Hutchesonove teorije ne predstavlja tu teoriju u potpunosti budući da su za Hutchesona ljubav prema sebi i samo-interes dopustivi u određenim okolnostima, ili čak poželjni ili nužni za dobro društva. Nema većih razlika između Hutchesonove i Humeove teorije u smislu da obje izvode nepristranu moralnosti iz ljudske naravi kao takve. Humeova teorija nije uspješnija jer on ne predlaže bolji način izvoda moralnosti niti objašnjenja svih moralnih fenomena.

Keywords

Francis Hutcheson; David Hume; Michael B. Gill; etika; ljudska priroda; nepristranost; dobronamjernost; pristranost; samo-interes; ljubav prema sebi

Hrčak ID:

82557

URI

https://hrcak.srce.hr/82557

Publication date:

17.4.2012.

Article data in other languages: english french german

Visits: 2.109 *