Review article

Povelja Ujedinjenih naroda - zastarjeli ustav Svjetske organizacije

Budislav Vukas

Abstract

Bez obzira na goleme promjene u međunarodnim odnosima u svjetskoj zajednici tijekom posljednjih šezdeset godina, Povelja Ujedinjenih naroda se nije gotovo uopće promijenila od njezina potpisivanja u San Franciscu, u lipnju 1945. Bilo je prirodno da se pet glavnih sila koje su pobijedile nacistički savez proglasilo stalnim članicama Vijeća sigurnosti, no nije prirodno da se šest desetljeća nakon sastavljanja Povelje te države još uvijek pretvaraju da su jedine vodeće sile suvremenoga svijeta. Proširenje broja članica Vijeća sigurnosti, uključujući broj stalnih članica, predlaže se već mnogo godina. Međutim, stvarni stalni broj je za sada sprječavao bilo kakvu promjenu u sastavu Vijeća. Autor je protiv širenja broja stalnih članica; on smatra da bi status stalnih članica trebalo ukinuti, jer je protivan jednome od osnovnih načela Ujedinjenih naroda — suverenoj jednakosti svih članica Organizacije. Članak se također osvrće na prijedloge sa Svjetskoga samita iz 2005., održanoga na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda glede potrebnih izmjena u Povelji: brisanje Poglavlja VI-II koje se bavi Savjetom zaklade, razmatranje uloge Vojnoga odbora od strane Vijeća za sigurnost, te brisanje odredbi koje se odnose na »neprijateljske države«. Na kraju, autor zagovara da se pronađe nova država za sjedište Ujedinjenih naroda. Povelja ne sadrži odredbu ili bilo kakvu drugu osnovu da se zauvijek favoriziraju Sjedinjene Države i engleski jezik. Takva situacija protivna je suverenoj jednakosti članica i jednakosti šest službenih jezika koji se koriste u Organizaciji.

Keywords

Ujedinjeni narodi; velike svjetske sile; sustav starateljstva UN-a; Vijeće sigurnosti

Hrčak ID:

83560

URI

https://hrcak.srce.hr/83560

Publication date:

30.12.2005.

Article data in other languages: english

Visits: 4.372 *