Professional paper

Biti za druge, biti po drugima

Josip Šimetin

Abstract

Svoju odnošajnost, svoju naravnu upućenost na druge, živimo u osobnoj povezanosti s Bogom i ljudima. Ostvarujemo je odnosima ljubavi, ali katkad i određenim neprihvaćanjem onih na koje smo upućeni.
Druge ljubimo čineći im dobro. Na to potiču i dane nam Božje zapovijedi te Kristov primjer, koji predaje svoj život za naše otkupljenje i spasenje pozivajući nas da i mi, tako kako je on ljubio nas, ljubimo jedni druge, uključujući i naše neprijatelje, uz opraštanje svima koji nam nanose zlo. Tako, iako usredotočeni na sebe, svi zajedno možemo sve više biti jedni po drugima, dakako, poštujući osobnu slobodu svakoga.
Ljubav je realni sadržaj našega svakodnevnog života. Povezana je s obraćenjem i vjerovanjem, prevladavanjem vlastite sebičnosti povjerenjem u Boga. Povjerenje očituje ljubav, a u ljubav se sve bolje upoznaje Boga i iskrenije prihvaća biti po njemu, vršiti njegovu volju, volju Onoga koji se poistovjetio sa svakim čovjekom i tako ljubav za bližnje usmjerio i na sebe. Bog nas ljubi i očekuje našu ljubav da bi tako njegova ljubav za nas mogla postati djelotvornom. Bog nam se ne nameće, nego čeka da ga u svojoj slobodi prihvatimo, jer osobna ljubav je uzajamni odnos davanja i primanja. U Božanskih osoba to je jedinstven, neraskidiv odnos. U ljudi davanje i primanje očituje se i kao više ili manje zasebni elementi tog odnosa, ovisno o tome koliko prihvaćamo u poniznosti podijeliti s drugima ono što primamo tako da što više budemo jedni po drugima. Tek u vječnom stanju slobode moći ćemo u »biti po drugima« ostvarivati »biti za njih«, a drugi će u »biti po nama« ostvarivati »biti za nas«.

Keywords

Hrčak ID:

85065

URI

https://hrcak.srce.hr/85065

Publication date:

30.12.2003.

Article data in other languages: english

Visits: 1.704 *