Original scientific paper

Kant: moral i pravo otpora

Šefko Kurtović ; Faculty of Law, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Abstract

Čitava Kantova filozofija premašila je vlastite (humeovske) zarade racionalnog empirizma, dakle relativizma. Na planu morala taj relativizam je osobito nepoželjan, otud filozofija a priori pojmova; pravo kao minimum morala bio bi negiran političkim (vrijednosnim) relativizmom, zato Kant nema politike osim prava, i to onoga privatno-pravnog, rimskog, koje on proglašava prirodnim (kao apsolutno racionalno). Rimski privatno-pravni principi su aksiomatska osnova nad kojom se diže zgrada dedukcijskih teorema političkog rezoniranja. Ubi ius ibi remedium temeljno je načelo koje služi negaciji i ograničenju prava - pa i onoga prava na pobunu - koja bi bila politička nad-"prava". U vijeku prosvijećenog apsolutizma, kao shematske izvedenice filozofije racionalizma, vlast je prestajala biti difuznom; njezini su nosioci postali suviše određeni da čitav sustav ne bi bio jasna, a time i ranjiva meta. A za Kanta (kao i Hobbesa) anarhija je najgori oblik tiranije. Dok Montesquieu i Rousseau prije u difuziji vlasti traže spas od tiranije, a Raynal i Mably pravo otpora ugnjetavanju vide ne samo kao ultimatum remedium nego kao dužnost građanina - Kant davno prije Francuske revolucije i Burkea smatra da je neprihvatljivo ne samo pravo otpora ugnjetavanju nego i revolucija koju bi izveo legalni suveren.

Keywords

Hrčak ID:

105854

URI

https://hrcak.srce.hr/105854

Publication date:

4.10.1996.

Article data in other languages: english

Visits: 2.485 *