Original scientific paper
Ustavnosudski aktivizam i europski pravni standardi
Mato Arlović
; Ustavni sud Republike Hrvatske
Abstract
Ljudska i manjinska prava i slobode doživljavaju krajem dvadesetog i početkom dvadeset prvog stoljeća pravi procvat i sveukupnu afirmaciju svuda u svijetu, a osobito u Europi. Veliki doprinos tome dali su Europa i njezine asocijacije, zapravo Vijeće Europe svojom zakonodavnom aktivnošću te Europski sud za ljudska prava svojom jurisprudencijom, kojom je pokazao da uspješno izvršava svoju zadaću zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. U normativnoj djelatnosti Vijeća Europe kojom ona uređuje ljudska prava i temeljne slobode, svakako najznačajnije mjesto u nomenklaturi njezinih pravnih akata zauzima Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. No ona, kao i mnogi drugi međunarodni pravni akti, pati od općenitih formulacija, načela i standarda kojima nije egzaktno i cjelovito određen sadržaj. Radi ostvarivanja ciljeva i svrhe same Konvencije, vezanih uz razvoj, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda te na osnovi toga doprinošenja ostvarivanju zajedničkih vrijednosti i ciljeva koji proizlaze iz zajedničkog naslijeđa političke tradicije, ideala slobode i vladavine prava, Vijeće Europe nije moglo ostati samo na normativnoj razini, već je ustanovilo Europski sud za zaštitu ljudskih prava. Samu normativnu razradu ostvarivanja i zaštite ljudskih prava Konvencija je primarno uredila kao pravo i dužnost država ugovornica, a tek supsidijarno kao nadležnost Europskog suda.
U obavljanju navedene zadaće Vijeće Europe je pred svoje članice i sam Europski sud postavilo imperativni cilj koji kvalitativno mora ispuniti zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sadržan u zahtjevu da se ljudska prava i temeljne slobode ne mogu štititi samo formalno, već da se mora osigurati i njihova realna zaštita. U provedbi zaštite konvencijski utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda Europski sud se vrlo brzo susreo s čitavim nizom problema koji proizlaze iz općenitosti i nedovoljne određenosti pojedinih njezinih normi. Pritisnut zahtjevom da mora u svom postupanju osigurati djelotvornu, kako formalnu, tako i realnu zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Europski sud je sam primjenom sudskog aktivizma i metode evolutivnog tumačenja konvencijskog sadržaja, polazeći od ideala i vrednota izraženih u samoj Preambuli Konvencije, počeo zauzimati stajališta u kojima je izražavao što on razumijeva pod sadržajem pojedinog prava i temeljne slobode što ih utvrđuje Konvencija. Takav njegov rad imao je i ima znatan utjecaj na rad svih, a ponajviše ustavnih sudova u razvoju kvalitete pružanja zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U ovom radu nastoji se povući razlikovanje između diskrecijske ocjene u postupanju i odlučivanju upravnih tijela od metode slobodnog tumačenja pravnih normi i propisa, na jednoj strani te od sudskog aktivizma na drugoj. Naravno da se nastoji ukazati i na zajedničke karakteristike koje povezuju navedene načine postupanja upravnih i sudbenih tijela te tumačenja pravnih normi i pravnih propisa.
Nadalje, nastojalo se u kratkim crtama prikazati razvoj sudskog aktivizma, zatim ukazati na najprezentnije oblike njegova ispoljavanja u praksi Europskog suda i Ustavnog suda za ljudska prava Republike Hrvatske te na neke aspekte međusobnog utjecaja. Također, rad se bavi prednostima i nedostacima sudskog aktivizma, posebice s aspekta očuvanja temeljne linije razdvajanja između zakonodavne i sudbene vlasti te opasnosti da se primjenom pretjeranog sudskog aktivizma ne prijeđe ova linija i da sudbena vlast ne počne zadirati pa i preuzimati zakonodavne prerogative.
Keywords
zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda; sudski aktivizam; evolutivna interpretacija; ustavnosudski aktivizam; Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; vrednote ustavnog poretka; ustavna i moderna demokratska država; samoograničenje sudskog aktivizma
Hrčak ID:
116309
URI
Publication date:
12.2.2014.
Visits: 2.672 *