Review article
Die Förderung erneuerbarer Energien durch die Mitgliedstaaten der EU aus der Sicht des europäischen Beihilfenrechts und der Grundfreiheiten
Maik Wolf
; Freie Universität Berlin
Abstract
Decentralizirani sustavi za promicanje obnovljivih izvora energije u zemljama članicama Europske unije moraju biti u skladu s odredbama o državnim potporama ( čl. 107 UFEU ) i slobodnog kretanja robe ( članak 34. UFEU-a ) . Pod određenim ograničenim okolnostima, mogu se primjeniti i pravila o carinama i porezima (članak 30 , 110 UFEU ). Prema nadležnosti Europskog suda pravde, decentralizirani sustavi isporuke - u kojima su privatni tržišni sudionicidužni platiti minimalne cijene - ne predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. UFEU. Prednost koju imaju proizvođači energije iz obnovljivih izvora nije dodijeljena putem državnih sredstava, jer nema individualiziranih sredstva koja su stavljena pod raspolaganje državnoj vlasti. Ipak, ukoliko postoji neki posredujuće tijelo koje usmjerava alokaciju sredstava u skladu s specifičnim državnim poravilima, smatra se da je usluga dovoljno individualizirana, a takava se sredstva mogu smatrati državnim resursima . U ovom slučaju nevažno je li agencija javna ili privatna osoba. Čak i onda ukoliko sustav isporuke ne predstavlja državnu potporu, isti još uvijek treba biti u skladu sa slobodnim kretanjem roba . Sustavi isporuke koji imaju za cilj zaštititi okoliš mogu biti u skladu s slobodom kretanja robe, ako oni ne dovode do nerazmjerne podjele unutarnjeg tržišta energije. No, povećanje udjela obnovljivih izvora energije u državi članici u ukupnom energetskom tržištu ,adekvatnost i razmjernost isporuke sustava koji podupire samo nacionalne objekte, može postati nespojiva s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta.
Keywords
obnovljivi izvori energije decentralizirani sistemi; države članice EU; državna potpora (čl. 107 TFEU); slobodno kreetanje rova ( čl. 34 TFEU)
Hrčak ID:
116372
URI
Publication date:
12.2.2014.
Visits: 1.911 *