Preliminary communication

Renesansna kuća Moise u Cresu - rezultati konzervatorskih istraživanja 2011. godne

Tea Sušanj Protić orcid.org/0000-0002-0977-1878 ; Republic of Croatia Ministry of Cutlure - Directorate for the Protection of Cultural Heritage, Conservation Department in Rijeka, Croatia

Abstract

Renesansnu stambenu arhitekturu grada Cresa obilježava manji broj očuvanih kuća (palazzetta) creskog plemstva koje su atribuirane udomaćenoj kameno-klesarskoj radionici okupljenoj oko majstora Francesca Marangonicha, lombardskog kamenoklesara koji s venecijanskih gradilišta dolazi u Cres uvodeći stilske elemente renesanse na kvarnerske otoke. Najpoznatija renesansna stambena građevina u Cresu je kuća Marcello-Petris, izgrađena u prvom desetljeću 16. stoljeća prema narudžbi franjevačkog provincijala i biskupa fra Antuna Marcella-Petrisa. Patricijske renesansne kuće Cresa obilježavaju nešto veći gabariti, građa zida od pravilno klesanog kamena i stroži ritam ukrašenih otvora reprezentativnih pročelja. Jedna od tih građevina je kuća Moise, smještena u srednjovjekovnoj jezgri grada, na istaknutoj poziciji križanja onodobnih glavnih ulica. Dokumenti iz arhiva franjevačkog samostana u Cresu svjedoče da je 1441. godine „Ser Andrea Moisenich“ mijenjao vrt za kuću s „Nobilis Ser Stefano de Petris“ koji je palaču Petris izgradio prije 1405. godine, prema čemu bi današnja kuća Moise mogla biti starija palača Petris. Građevina nosi grbove obije obitelji iz istog razdoblja pa je mogla funckionirati kao dvo-obiteljska, što je čest slučaj i u Veneciji na primjerima većih palača s dva rezidencijalna kata i dva dvorišta, elementima koje posjeduje i kuća Moise.
Kuća Moise najveća je stambena građevina renesansnog Cresa, u gabaritima usporediva s istaknutim primjerima većih palača u dalmatinskim gradovima. Zbog velikih preinaka, slabije očuvanosti izvornih značajki i umanjene reprezentativnosti nije bila predmetnom znanstvenih i stručnih istraživanja te nisu bile poznate njezine osnovne karakteristike. Konzervatorskim istraživanjima razjašnjena je tlocrtna organizacija i ustanovljen tlocrt koncipiran prema venecijanskom modelu središnje dvorane i četiri bočne prostorije, čime se građevina izdvojila kao jedina renesansna stambena građevina u Cresu na kojoj je usvojena i primijenjena zrela renesansna simetrija tlocrta, koja se odražava i na reprezentativno pročelje. Sondiranjem zidnih žbuka razlučena je stratigrafija što je potvrdilo pretpostavku o središnjem salonu koji je u 17. stoljeću bio oslikan a secco na svim zidovima.
Istraživanjem reprezentativnog pročelja otkrivena je pozicija renesansnih otvora koja sugerira artikulaciju ritmom dvije monofore – bifora – dvije monofore što su potvrdili i nalazi klesanih unutarnjih špaleta. Raspored koji je u Veneciji uvriježen već u gotičkoj stambenoj arhitekturi, u ovim se krajevima afirmira tek u renesansi, čega je kuća Moise jedini primjer u Cresu. Drugi kat kuće Moise tlocrtno je bio organiziran istovjetno prvom, što upućuje na postojanje dviju raskošnih etaža. Prostorije svođenog prizemlja međusobno nisu komunicirale već su činile zasebne jedinice u neposrednom odnosu s ulicom ili dvorištima, u gospodarskoj funkciji trgovina i skladišta, bez unutarnje vertikalne komunikacije s rezidencijalnim katovima koje je povezivalo unutarnje jednokrako stubište.
Građevina je imala dva reprezentativna dvorišta od kojih je zapadno nestalo u sekundarnim dogradnjama, no zabilježeno na povijesnom katastru još 1821. godine. Definirano je prizemnim dvolučnim trijemom nad kojim je bila galerija s balustradom čiji su tragovi otkriveni otvaranjem podnih sondi. U malom istočnom dvorištu očuvani su ostaci renesansnog trijema na vrsno klesanim stupcima, a u podu ispod volte stubišta, pronađen je kružni pravilno zidani otvor zdenca čija je kruna danas pohranjena u prizemlju kuće.
Dva reprezentativna dvorišta iznimka su u skučenom gradskom tkivu Cresa, što građevinu smještaja u širi kontekst renesansne stambene arhitekture Jadrana s lokalnom inačicom smještanja zdenca ispod volte stubišta, karakterističnom za pučku arhitekturu srednjovjekovnog Cresa. Usporedbom s ostalim srodnim građevinama u Cresu, kuća Moise se ističe kao jedina renesansna patricijska kuća pravilnog tlocrta, dok su ostale renesansne kuće uglavnom nepravilni četverokuti, uključujući i najreprezentativniji primjer palazzetta creskog plemstva, kuću Marcello-Petris. Kuća Moise se ističe i kao jedina građevina simetričnog unutarnjeg rasporeda što se odražava i na simetričnu artikulaciju reprezentativnog pročelja dok je primjerice na kući Marcello-Petris ujednačeni ritam bogato ukrašenih otvora južnog pročelja svojevrsna kulisa pred asimetrično organiziranim unutarnjim prostorom.
Gradnja tako velike građevine, na dominantnoj poziciji u srednjevjekovnoj jezgri može se objasniti ulogom prvobitnih naručitelja, najistaknutije creske plemićke obitelji Petris, dok se zasluga za suvremenu renesansnu organizaciju interijera s jedinim poznatim primjerom reprezentativne središnje dvorane u stambenoj arhitekturi renesansnog Cresa može pripisati njezinim graditeljima, koji su već i na znamenitom portalu zborne crkve u Cresu dokazali suvremenost sa venecijanskim predlošcima.
Zbog zatečene skromne očuvanosti renesansne kamene plastike, u dosadašnjim pregledima renesansne stambene arhitekture, kuća Moise je bila marginalizirana. Rezultati konzervatorskih istraživanja, analiza prostorne organizacije, tlocrta, smještaja građevine i povijesnih dokumenata, trebali bi doprinijeti jasnijoj percepciji kuće Moise u kontekstu stambene arhitekture 15. i 16. stoljeća na istočnoj obali Jadrana te valorizaciji građevine umanjene reprezentativnosti, vrijednosti skrivene u arhitektonskoj strukturi, konceptu i kontekstu unutar tkiva povijesnoga grada.

Keywords

renesansna stambena arhitektura; šesnaesto stoljeće; Cres; radionica Marangon; obitelj Moise; konzervatorska istraživanja

Hrčak ID:

130744

URI

https://hrcak.srce.hr/130744

Publication date:

19.12.2014.

Article data in other languages: english

Visits: 3.633 *