Professional paper
Čitajući Gudelja
Darko Gašparović
; Department of Croatian language and literature, Faculty of humanities and social sciences at the University of Rijeka, Rijeka, Croatia
Abstract
Tekst kroz devet fragmenata interpretira pjesniπtvo suvremenoga hrvatskog pjesnika Petra Gudelja (rođen 1933. u Podosoju podno Biokova). Uvodno su kontrapunktirane dvije mitske planine drevne Helade: Partenon s hramom boginje Atene Parthenos, kao idealno ostvareno djelo klasične umjetnosti i Likabet (Vučja gora) njemu nasuprot, kao divlja i nepristupačna gora. Potom su napomenuta dva mjesta iz novije hrvatske književnosti koja uzeše vuka kao metaforu hrvatske povijesne zbiljnosti: pjesma To davno bješe Vladimira Nazora i roman Milutina Cihlara Nehajeva Vuci. Sve to zato jer je vuk jedna od mitskih životinja upisana u Gudeljev poetski svijet. Ukazano je na to da je Gudelj veliki dio života proveo izvan domovine, u Beogradu, ušavši tako i u srpski književni krug, ali je dosljedno stvarao u osebujnoj inačici hrvatskoga jezičnog koine, iskazujući vazda pripadnost hrvatskoj knjiæžvnosti. Gudelj crpe uvijek novu energiju iz vlastita rodnoga tla, ali i iz praizvora helenske filozofije. U sinkroniji svijeta zavičaj se dotiče i prožima s helenskim iskonom, u jedinstvenu kronotopu Mediterana. Vrijeme i prostor u Gudelja tvore jedno. Njegova poetska riječ stalno propituje njihovu objavu u svijetu čovjeka. Također, u duhovnome smislu, u Gudelja nalazimo, uz kršćansko ishodište, i elemente šamanizma, budizma i taoizma. Štoviπe, može ga se smatrati šamanom koji gata vrijeme i razgovara s mrtvima. Nameće se i usporedba s bestijarijem u Lautréamontovim Maldororovim pjesmama (Les Chants de Maldoror, 1869), ali je Gudeljev bestijarij kudikamo škrtiji, sveden na nekoliko mitskih arhetipova. Vezanost uz hrvatsku kulturnu i pjesničku baštinu vidljiva je u ranoj parafrazi drevne Šibenske molitve, kao i u heretičkoj pjesmi iz kasnije faze Hrvatski biskup. Može se reći da pjesnik Gudelj stoji i pjeva, vječito razapet između zemlje i neba, tijela i duše, doma i svijeta. Napokon, postavlja se pitanje Gudeljeva mjesta u kontekstu hrvatske književnosti. Nalazilo se da je blizak pjesnicima Mediterancima (Jure Kaštelan, Nikola Miličević, Josip Pupačić) ili pak vršnjacima (Anđelko Vuletić). Sam je ukazao na najveću duhovnu i poetičku bliskost s Tinom Ujevićem i Vesnom Parun. Oni su za nj animus i anima, muški i ženski princip, muški i ženski jezični stup hrvatskoga pjesništva. Zaključno je posve sažeto ukazano na pjesnikove prozne diskurzivne tekstove u kojima komentira svoj gorki osjećaj ignoriranja i napuštenosti od vlastite domovine koji kompenzira vrativši se u svoju “biokovsku spilju s pogledom na otoke, gdje će lizati rane i noktom po litici pisati pjesme”. Ipak je pravda, koja je spora, ali dostižna, sustigla i Gudelja. Posljednjih je godina dobio dvije najuglednije hrvatske književne nagrade: “Goranov vijenac” i “Krležinu nagradu”.
Keywords
Hrčak ID:
130972
URI
Publication date:
15.12.2014.
Visits: 1.625 *