Skip to the main content

Review article

MOĆ I NEMOĆ LJUDSKIH PRAVA

Rade Kalanj ; Faculty of Philosophy, Zagreb


Full text: croatian pdf 16.959 Kb

page 47-63

downloads: 774

cite


Abstract

Polazeći od konstatacije da se današnje vrijeme može okarakterizirati kao »doba ljudskih prava«, ovaj tekst propituje genezu diskursa o ljudskim pravima i pokušava odgovoriti na pitanje raste li njihova moć ili opada. Odgovor na to pitanje proizlazi iz strukturalne analize tipičnih »diskurzivnih formacija« kroz koje je prošlo mišljenje o ljudskim pravima. U tom se pogledu može govoriti o četiri tipična diskursa: diskurs utemeljiteljskog univerzalizma (doba francuske i američke deklaracije), socijalno diferencirani diskurs industrijskog razvoja, diskurs velikih mobilizacija i blokovskih struktura moći te diskurs globalizacije i singularnosti. Pored toga, tekst osobito skreće pozornost na status ljudskih prava u sociološkoj znanosti i pokazuje da sociologija na tom području zaostaje za drugim društvenim znanostima. Iz navedenih analiza slijedi zaključak da se ljudska prava stalno razgranavaju, da se širi njihovo polje, ali da ona gube supstancijalnost kakvu su imala u doba utemeljiteljskih ideja. Raste instrumentalna (institucionalna) moć ljudskih prava, a sve je manje ideja o njihovoj ontološki zadanoj biti. To je rezultat rasta instrumentalne moći modernih društava.

Keywords

autonomija; globalizacija; industrijalizam; jednakost; mobilizacija; prirodna prava; relativizam; sloboda; socijalna prava; univerzalizam

Hrčak ID:

141413

URI

https://hrcak.srce.hr/141413

Publication date:

15.1.1996.

Article data in other languages: english german

Visits: 2.192 *