Professional paper

Gospođo, trebam Vašu tetovažu za muzejski fundus

Jadran Kale ; Županijski muzej, Šibenik

Abstract

Veći dio ovog teksta u osnovi pretpostavlja da je istraživanje dio
muzejskog posla neizdvojiv od drugih poslova. Nema kustosa ni
konzervatora koji se nije našao u dvojbama o naravi, vrijednosti,
značenju ili izloživosti nekog muzejskog predmeta.
Predmet mog istraživanje bilo je tetoviranje (sicanje).
Obilazio sam 17 zagorskih sela da bi sačinio popis inventara tj.
pribora koji se koristio za tetoviranje, od drvene igle i ugljenog
praha, do poveza za stezanje. Izblijedjeli tetovitrani oblici mogli su
se jos fotografirati na rukama starica, ali djevojački kontekst je za
moguće ponavljanje postupaka p r i videosnimanju izmaknuo prije
pola stoljeća.
Tetoviranje danas postoji medu različitim narodima, ali istovremeno
je konzervativni društveni kontekst ovog običaja vezan samo za
djevojčice i djevojke od doba antičkih opisa da drugog svjetskog
rata.
Cjelovito objašnjenje izbora tetoviranih ukrasa ne bi se moglo
polučiti bez poznavanja ornamentalnog inventara iz zbirke.
U slučaju etnologije za dva bi se utemeljiteljska lika mogli možda
zapitati kako bi oni danas radili: Franz Boas i Milovan Gavazzi,
prvi u Američkom prirodoslovnom muzeju, a drugi u Zagrebačkom
Etnografskom muzeju. Obojica su svojedobno uočila da novi medij
-film može odigrati važnu ulogu u etnografskom istraživanju. Prvi
je snimao Rwakiutl,1930., a drugi posavsku svadbu 1922. Obojica
su prigrlila novi medij i uveli novi vid etnološkog rada. Tako bi
vjerojatno i danas prigrlili nove tehničke mogućnosti u
istraživačkom radu.

Keywords

Etnografsko istraživanje; Tetoviranje; Terenski rad; Običaji

Hrčak ID:

143025

URI

https://hrcak.srce.hr/143025

Publication date:

10.7.1999.

Visits: 1.129 *