Original scientific paper

Kontekst socijalne ekologije

Ivan Cifrić ; Faculty of Philosophy, Zagreb

Abstract

Autor u članku ukazuje na tendencijsko povećavanje interesa za ekološku i socijalnoekološku problematiku u znanosti, društvu i javnosti općenito. Interes je motiviran od najbanalnijih »pomodnosti« do zabrinutosti za sudbinu čovječanstva.
Porast interesa za ekološku problematiku otvara mogućnosti razvoja socijalne ekologije kao discipline. Njeno utemeljenje autor pokazuje u odnosima triju sistema: tehničkog, socijalnog j prirodnog. Iz njihove relativne samostalnosti ali i međuodnosa izvode se i tri pristupa: tehnologizam, antropocentrizam i naturalizam, kao i tri hipoteze: hipoteza tehnološkog suficita, socijalnog maksimuma i hipoteza ekološkog deficita. Za socijalnu ekologiju najznačajnija je hipoteza socijalnoekološkog optimuma. U tom kontekstu autor skicira i shvaćanja o socijalnoj ekologiji. Po jednima ona je posebna disciplina, po drugima nadznanost, a po trećima problemsko područje. Ona se shvaća kao sintetička znanost i kao integrativna znanost, iako je smatraju i hibridnom disciplinom.
Iz krize kompetentnosti disciplina može se izvesti socijalna ekologija kao disciplina, a iz tendencije globaliziranja problema izvodi se socijalno-ekološko područje istraživanja. Pod pritiskom ekološke krize socijalna ekologija tendira transformiranju od znanosti u pokret na bazi znanosti.

Keywords

Hrčak ID:

155663

URI

https://hrcak.srce.hr/155663

Publication date:

30.6.1988.

Article data in other languages: english

Visits: 2.725 *