Original scientific paper

Antroponimi u općem rječniku

Živko Bjelanović ; Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja, Split

Abstract

Članak je posvećen pitanju koje u izradi jednojezičnih rječnika manjeg opsega,
opće namjene i normativnog tipa izaziva nedoumice. S jedne je strane ustaljena
praksa da se u takve rječnike ne unose antroponomastički leksemi prije svega
zbog varijabilnosti njihova izraza, a to znači i zbog teskoća u standardizaciji
njihovih odsječnih i nadodsječnih dijelova forme, i s druge strane vrijednost
što je imaju njihovi signali za određivanje gramatičkog mehanizma jezika kojem
pripadaju. Ako bi se izbor građe ograničio na antroponime koje je moguće normirati, a od njih na one s fonomorfološkim i tvorbenim vrijednostima
kakvih nema opći leksik, onda bi se njihovom prisutnošću u rječnicima spornenutih odlika upotpunila slika o strukturi jezika čijim su gramatičkim elementima oni oblikovani. Izbor građe iz tog jezičnog sloja ograničio bi se u izradi hrvatskih rječnika na osobna imena, i to u prvom redu na dvosložne hipokoristike tipa Béro i tipa Jȕra te na produktivne suftksalne tvorbe tipa Bòžela, tipa Ïvula, tipa Mȁrelja, tipa Mïrčeta, tipa Tȍmega, tipa Vïcūn itd., kakvih ili nema u apelativa ili ih ima, ali tek sa zanemarivim brojem primjera. Tako bi se i po odgovarajućoj obradi leksikografske građe moglo potpunije nego dosad suditi o ve1ikim mogućnostima hrvatskog jezika da za nove potrebe tvori nove oblike. Te se mogućnosti moraju vidjeti ponajviše u načinu organiziranja leksikografskog članka.

Keywords

Hrčak ID:

157670

URI

https://hrcak.srce.hr/157670

Publication date:

5.5.1994.

Article data in other languages: english

Visits: 1.793 *