Review article
UTJECAJ HRANIDBE ŽIVOTINJA NA KAKVOĆU I ISPRAVNOST NAMIRNICA ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA
Josip Živković
; Veterinarski fakultet Sveučiliša u Zagrebu, Zavod za higijenu i tehnologiju animalnih namirnica, Zagreb, Republika Hrvatska
Branimir Mioković
; Veterinarski fakultet Sveučiliša u Zagrebu, Zavod za higijenu i tehnologiju animalnih namirnica, Zagreb, Republika Hrvatska
Mirza Hadžiosmanović
; Veterinarski fakultet Sveučiliša u Zagrebu, Zavod za higijenu i tehnologiju animalnih namirnica, Zagreb, Republika Hrvatska
Abstract
Uz genetske i neke druge ekološke čimbenike, hranidba životinja je osnova kakvoće namirnica životinjskog podrijetla. To se, prije svega, odnosi na sastav i biološku vrijednost, te na očitovanje nepoželjnih promjena, koje dovode u pitanje kakvoću i ispravnost proizvoda u prehrani ljudi. Namjerna (planiran) i nenamjerna (slučajna) uporaba veterinarskih lijekova u stočnoj hrani, te uporaba kemijskih sredstava u zaštiti bilja, najznačajniji su putevi kemijskog zagađivanja namirnica i ugrožavanja javnog zdravstva. Razina spomenutog zagađivanja zavisi pak o boljim ili umanjenim mogućnostima uporabe spomenutih sredstava u poljoprivrednoj, stočarskoj i veterinarskoj praksi. To se odnosi na sva glavna zagađivala namirnica (mesa, mlijeka, jaja, ribe, meda i dr.), i to na: -antibiotike,- hormone i hormonima slične supstancije, - antiparazitke i ostale lijekove, - pesticide, - mikotoksine, - teške kovine, - radio aktivne tvari. Spomenuta se zagađivala zajedno s enteropatogenim (Salmonella spp., Campylobacter spp., i dr.) i ostralim bakterijama (Listeda spp.) longitudinalno promeću u prehrambenom lancu. U kontekstu osiguranja ispravnosti i kakvoće namirnica značajna je i uloga dobre veterinarske prakse u okvirima QSA koncepcije (engl. Quality, safety and acceptability) koja, dakle, uključuje kakvoću, sigurnost i prihvatljivost namimica u prometu. S time u svezi valja naglasiti da je tradicionalni sustav kontrole manjkav u rješavanju problema“prikrivenih rizika“ (engl. Hidden hazards), posebice s obzirom na potencijalno zagađivanje namirnica enteropatogenim bakterijama i ostacima veterinarskih lijekova u proizvodima prividno zdravih životinja. Zbog toga je sustav okomito integrirane zaštite kakvoće i sigurnosti namirnica nazvan LlSA-sustav (engl. Longitudinal intergration of safety assurance) supsidijaran tradicionalnim sustavima nadzora, jer uključuje kontrolu stočne hrane i dodataka stočnoj hrani, farma i pogona za proizvodnju namirnica uzduž cijeloga prehrambenog lanca, pa sve do potrošača. LISA-sustav svodi se, dakle, na totalnu kontrolu, koja uključuje pravila dobre proizvodne prakse (engl. GMp Good manufacturing practice) u svim fazama proizvodnog ciklusa, uključujući proizvodnju stočne hrane i hranidbu životinja. Stoga, strategija sigurnosti u funkciji razvitka proizvodnje i nadzora kakvoće proizvoda moguća je samo na spomenutim načelima i na implementaciji HACCP - koncepcije (engl. Hazard analysis critical control points) i ostalih suvremenih koncepcija, koje se mahom temelje na prepoznavanju i procjeni realno prihvatljiva rizika i kontrolnih točaka proizvodnje. Time one dobivaju univerzalno značenje u kontroli proizvodnog procesa od primarne proizvodnje biljaka i životinja, pa sve do gotova proizvoda i stola potrošača. U raspravi su prikazana spomenuta i ostala načela strategije sigurnosti i kakvoće namirnica u odnosu na proizvodnju hrane i hranidbu životinja.
Keywords
Hrčak ID:
164895
URI
Publication date:
17.6.1994.
Visits: 1.092 *