Review article
ZAKON OD 31. LISTOPADA 1888. OB UREĐENJU PUČKE NASTAVE I OBRAZOVANJA PUČKIH UČITELJA U KRALJAVINAH HRVATSKOJ I SLAVONIJI
MIRKO RAGUŽ
Abstract
Kada je od donošenja prvoga autonomnog hrvatskoga školskog zakona, jednog od najliberalnijih u ondašnjoj Europi (1874.) prošlo više od jednog desetljeća pojavile su se neke slabosti i manjkavosti u obrazovanju učitelja i učenika, s jedne strane, a opet u istome razdoblju hrvatsko školstvo je postiglo značajan napredak u mnogim njegovim područjima. I to je bila polazna osnova s koje su se tražile nove promjene u hrvatskom školstvu na kraju 19. stoljeća. Konačno je pripojena Vojna krajina civilnoj Hrvatskoj, pa su sazrele potrebe za novi politički preustroj uprave i sudstva, te za donošenje jedinstvenog školskog zakona za čitavu Hrvatsku.
Politički odnosi u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća se značajnije mijenjaju u odnosu na Austriju i Mađarsku pri čemu Hrvatska čini brojne ustupke na svoju štetu, a time i na štetu sveukupnog odgoja i obrazovanja djece. Pod određenim pritiskom čine se veliki ustupci Srbima u Hrvatskoj koji traže određene privilegije u školstvu. To postižu ovim drugim hrvatskom školskim zakonom iz godine 1888. I dok ovaj zakon predlaže neke kvalitetne promjene, on postaje značajnim faktorom budućim neslaganjima na nacionalnoj razini. Izjednačava hrvatski jezik većinskog naroda sa jednim od brojnijih nacionalnih manjima u Hrvatskoj, srpskim, a srpskim vjerskim školama pogoduje u mnogim zahtjevima. Mađarski aristokrat Khuen Hedervary dolaskom na mjesto hrvatskog bana zavodi apsolutistički režim i nastoji hrvatsko nacionalno biće staviti u drugi plan. U tome nije zaobišao ni hrvatsko školstvo koje je bilo u usponu. Brojne odrednice ovoga zakona bile su, dakako uz različite varijacije,dugi niz godina na snazi i značajno zakonsko uporište.I to je predmet ovoga uratka.
Keywords
školski zakon; učenici; učitelji; škole; konfesionalne škole
Hrčak ID:
169247
URI
Publication date:
25.11.2016.
Visits: 1.860 *