Review article

Pragmatički aspekti dramskoga dijaloga u qui pro quo situacijama

Mia Bagarić ; Posgraduate (Doctoral) Study Program of Croatian Language and Literature, Faculty of Humanities and Social Sciences at the University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Abstract

Kako bi bio vjerodostojan i uvjerljiv i kako bi se shvatila ozbiljnost i važnost onoga o čemu govori, dramski dijalog mora preuzeti sve osobine „prirodnih“ dijaloga. To je jedini način na koji može prikazati „stvarnost“ događaja. Slijedeći razgovorni diskurs i preuzimajući sve njegove zakonitosti, dramski dijalozi preuzimaju i ono što u razgovornom diskursu nije poželjno: nejasnoće i nerazumijevanja. U kontekstu književnoumjetničkoga djela to ima određenu svrhu. U dvjema qui pro quo situacijama u Držićevu Skupu uporaba upravo jezičnih „nesavršenosti“, prikazana narušavanjem Griceova načela suradnje i njegovih maksima, različitom uporabom načela uljudnosti Geoffreya Leecha i za njega vezanih pojmova „pozitivnoga i negativnoga obraza“ P. Brown i S. Levinsona, otkriva smisao teksta u cjelini.

Keywords

qui pro quo; načelo suradnje; načelo uljudnosti; „pozitivni“ i „negativni obraz“; komedija karaktera; društvena satira; Marin Držić

Hrčak ID:

174615

URI

https://hrcak.srce.hr/174615

Publication date:

1.12.2011.

Article data in other languages: english

Visits: 1.559 *