Professional paper
O ČEMU RAZMIŠLJA OBRISANO LICE. ARISTOTEL I HEIDEGGER O MIŠLJENJU
Martina Ivanko
; Faculty of Humanities and Social Sciences, Osijek
Abstract
Heideggerovo razmatranje pojma mišljenja i načina na koji čovjek shvaća i razumijeva ima metafizički karakter. Dvojba koju Heidegger iznosi u djelu Što se zove mišljenje? vezana je uz način na koji čovjek misli. Čak štoviše, način na koji čovjek ne misli, jer prema Heideggeru, čovjek još uvijek ne misli. Potrebno je svojevrsno osviještenje. Čovjek mora napustiti ustaljen način mišljenja, koji ima karakter proračunatosti i koristi, te se osposobiti za autentično mišljenje, koje Heidegger naziva osvještavanjem (Besinnung). Osvještavanje se ispostavlja kao autentična ljudska djelatnost koja čovjeka dovodi do istine njegova Bitka. Za takvu aktivnost potreban je korak u kojemu čovjek napušta ustaljen način mišljenja i predmete toga mišljenja. Takvu vrstu otpuštanja kao opuštanja Heidegger naziva opuštenost (Gelassenheit). Čovjek treba ostvariti određenu opuštenost da bi mogao misliti na način osvještavanja. Čovjek treba čuti zov koji ga zove misliti, a taj je zov upućen od Bitka samog. S druge strane, ni Aristotelovo razumijevanje pojmova nous te noesis nije lišeno metafizičkih karakteristika. Svojim razlaganjem pojma nous te dolazeći do najvišeg bića, božanskog bića koje naziva nepokrenutim pokretačem, Aristotel pronalazi vrstu mišljenja koja nadilazi ustaljeno razumsko mišljenje te ju određuje kao najvišu ljudsku djelatnost. Ta djelatnost je ona koja čovjeku omogućava najvišu sreću ili blaženstvo (eudaimonia), a ona je takozvana theoria ili misaono promatranje koje uključuje promatranje najvišeg božanskog bića, nepokrenutog pokretača.
Keywords
Aristotel; Heidegger; mišljenje; theoria; osvještavanje; čovjek; opuštenost
Hrčak ID:
183354
URI
Publication date:
29.12.2016.
Visits: 1.397 *