Review article
https://doi.org/10.31953/sz.44.1.2
VELEBIT I ZAŠTITA PRIRODE
ZORAN ŠIKIĆ
DENIS GURLICA
TOMISLAV ŠARIĆ
Abstract
Velebit je kultna i mitska hrvatska planina, "sveta gora", simbol nacionalnog
identiteta. On je i perjanica hrvatskih zaštićenih područja prirode, UNESCO-ov
(Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) rezervat biosfere
od 1978., Park prirode od 1981., a dio pripada nacionalnom parku Paklenica od 1949. i
nacionalnom parku Sjeverni Velebit od 1999. U cijelosti je dio ekološke mreže EU Natura
2000, što jasno upućuje na širi globalni značaj. Za dobra vremena cijeli se Velebit vidi
iz zraka s visine od 8.000 m te ima oblik bedema koji se u luku izbočio u more. Viša
je primorska padina koja se od mora pruža u visini od 700 m do najnižeg prijevoja, pa
do 1.757 m najvišeg vrha. Sa sjeverne kopnene strane padina se od 150 m do 1.150 m
uzdiže iznad ličke visoravni koja leži na 500 do 600 m nadmorske visine. Velebit je centar
bioraznolikosti te najznačajnije endemsko čvorište flore i kopnene faune u Republici
Hrvatskoj. Prema posljednjem izdanju Liste zaštićenih područja Ujedinjenih Naroda – UN
– iz 2003. u svijetu je zaštićeno 102.102 područja s ukupno zaštitom od 11,5% kopnene
i 0,5% morske površine Zemlje. U RH prema Upisniku zaštićenih područja Ministarstva
zaštite okoliša i prirode sa stanjem od 9. rujna 2015.,ukupno je zaštićeno 408 područja
koja obuhvaćaju 8,56% ukupne površine RH, odnosno 12,23% kopnenog teritorija i 1,94%
teritorijalnog mora što je iznad svjetskog prosjeka. Najveći dio zaštićenih površina je u
kategoriji parkova prirode na koje otpada 4,56% ukupne površine RH, a najveći doprinos
tome daje upravo Velebit. Važeći Zakon o zaštiti prirode utvrđuje devet kategorija zaštićenih
područja, a koje u najvećoj mjeri odgovaraju jednoj od međunarodno priznatih kategorija
zaštićenih područja IUCN – Međunarodne unije za zaštitu prirode. Šire područje Paklenice
s površinom od 9.500 ha je zbog svoje prirodne osnove, geomorfoloških oblika i očuvanih
šuma proglašeno među prvima nacionalnim parkom (iste godine kad i Plitvička jezera).
U sjevernom dijelu Velebita 1999. s površinom od 10.900 ha proglašen je nacionalni
park Sjeverni Velebit, prepoznatljiv po bioraznolikosti i iskonskoj divljini. U viziji
18
Z. Šikić et al.: Velebit i zaštita prirode Senj. zb. 44, 17-34 (2017.)
nacionalnog parka Sjeverni Velebit upravo to je istaknuto kao oslonac održivog razvoja
lokalne zajednice temeljen na tradiciji, ali i kao prostor stjecanja novih spoznaja. Osim dva
nacionalna parka preostali dio Velebita u površini od 200.000 ha zaštićen je u kategoriji
parka prirode. Sve navedeno upućuje na iznimno visok doprinos Velebita zaštiti prirode.
Da li je i na koji način zaštita prirode doprinos opstanku i održivom razvoju velebitske
regije i posebno lokalne zajednice tog područja još uvijek je aktualno pitanje te također, je
li na ovome prostoru moguće povezati opće i globalne izazove današnjice s onim lokalnim.
Keywords
Velebit; zaštićena područja; bioraznolikost; održivi razvoj
Hrčak ID:
190972
URI
Publication date:
15.12.2017.
Visits: 4.805 *