Skip to the main content

Review article

Detekcija beta-laktamaza

Branka Bedenić


Full text: english pdf 2.970 Kb

page 129-134

downloads: 296

cite

Full text: croatian pdf 2.970 Kb

page 129-134

downloads: 196

cite


Abstract

Postoje različite metode za detekciju ß-laktamaza. Metoda koja će biti korištena u određenom slučaju, ovisi o materijalu, tipu enzima i hitnosti rezultata. Većina ß-laktamaza koje proizvode gram-pozitivni organizmi su inducibilne i pojavljuju se u značajnim količinama jedino u prisustvu induktora. Mnogo je jednostavnije vršiti detekciju ß laktamaza gram-pozitivnih bakterija, jer one proizvode navedene enzime u većim količinama i izlučuju ih u okolni medij. Beta-laktamaze gram-negativnih bakterija su smještene intracelularno u periplazmatskom prostoru, pa ih je u većini slučajeva potrebno osloboditi iz stanice sonifikacijom ili osmotskim šokom. Iznimke su N. gonorrhoeae, H. influenzae, B. fragilis. Kod tih vrsta nema barijere između enzima ili supstrata, ili je ona vrlo slabo izražena. Metode koje koristimo za detekciju ß-laktamaza se dijele na acidimetriske, jodometrijske, mikrobiološke, kromogene i fluorescentne.

Keywords

beta-laktamaza

Hrčak ID:

194700

URI

https://hrcak.srce.hr/194700

Publication date:

1.12.1993.

Article data in other languages: english

Visits: 1.379 *