Original scientific paper
https://doi.org/10.24141/1/4/1/1
Adherencija pacijenata prema propisanoj medikaciji
Josip Čulig
; University of Applied Sciences Velika Gorica, Velika Gorica, Croatia
Abstract
Uvod/Cilj
Adherencija se definira kao razina pacijentova pridržavanja dogovora s liječnikom o propisanoj medikaciji. Procjenjuje se da je prosječna neadherentnost pacijenta prema dugotrajnoj terapiji kod kroničnih bolesti u razvijenim zemljama oko 50%. Slaba adherencija glavni je razlog neuspješnoga kliničkog ishoda, ali i potencijalnog trošenja sredstava za liječenje komplikacija bolesti uslijed neuspješnog liječenja. Proveli smo istraživanje u Zagrebu kod bolesnika kojima je propisana dugotrajna medikacija zbog kroničnih bolesti.
Metode
Pacijenti su intervjuirani prigodom posjeta javnoj ljekarni koja je sudjelovala u ispitivanju i uzimanja lijeka za kroničnu terapiju na recept. Standardizirani intervju odobrilo je Etičko povjerenstvo i pacijentu se jamčila anonimnost. Ukupno je prikupljeno 635 anketa. Studija je planirana kao presječna. Dio pitanja odnosio se na odnos ljekarnika i pacijenta. Samo 84 ljekarnika pristalo je sudjelovati u istraživanju.
Rezultati
Prosječna adherencija prema dugotrajnoj medikaciji bila je 41,7%, dok je u kohorti pacijenata s hipertenzijom bila čak i niža (39%). Kao glavni razlog neadherencije pacijenti su navodili zaboravljivost (60%), zatim nisu bili kod kuće u vrijeme uzimanja lijeka (45,4%), ili im je uzmanjkalo lijeka (44,4%) ili je propisano vrijeme uzimanja lijeka bilo nezgodno (40,9%) odnosno uzimaju više različitih lijekova (39,5%). Također se navodi razlog da nije bilo propisanog lijeka u ljekarni, a nisu mogli dobiti zamjenu (35,9%), neki su se osjećali dobro (35,9%) ili su htjeli izbjeći neželjene učinke lijeka (29,6%). Odnos pacijent-ljekarnik sudionici u studiji različito su ocijenili (u čak pet od osam pitanja odgovori su se razlikovali statistički značajno, p < 0,05). Na primjer, samo 14,3% ispitanih ljekarnika traži od pacijenta da glasno ponovi uputu o uzimanju propisane medikacije.
Zaključak
U Zagrebu je razina adherencije pacijenata prema dugoročnoj terapiji niska. Potrebno je strateški planirati i intervenirati kako bi se ponašanje pacijenata promijenilo. Moguće je kreirati novu ulogu farmaceuta u procesu povećanja adherencije prema propisanoj medikaciji.
Keywords
adherencija; pridržavanje uputa liječnika; ustrajnost; upitnik; dugotrajno uzimanje lijekova; odnos ljekarnik–pacijent; Zagreb
Hrčak ID:
199610
URI
Publication date:
27.4.2018.
Visits: 2.341 *