Review article

https://doi.org/10.21464/fi38106

Charles Taylor o hermeneutici ‘sebe-bivstvovanja’

Dafne Vidanec orcid.org/0000-0002-0991-7486 ; Veleučilište Baltazar Zaprešić, Ulica Vladimira Novaka 23, HR–10290 Zaprešić

Abstract

Rad problematizira Taylorovu teoriju morala u kontekstu rasprave o identitetu iz djela Izvori sebstva preko tumačenja hermeneutske – heideggerijanske – provenijencije spoznajnoteorijskih izvora za koje autorica drži da stoje u temelju Taylorove koncepcije identiteta. Teza je da je taylorovski viđenom problemu spacijalne orijentacije imanentna ontologija »osobnog identiteta« ili »sebstva«, čija struktura – u epistemološkom pogledu – reflektira misaonu strukturu mišljenja (tu)bitka u Heideggerovu Bitku i vremenu. Na početku rada krećem od situiranja teme, ilustrirajući spoznajnu vezu između Aristotela, Heideggera i Taylora jer Taylor promišlja dobro kao (moralnu) okosnicu ljudskog djelovanja, a potonje je svrha njegovih filozofijsko­antropologijskih i etičkih promišljanja. Dakle, obuhvaća moralne temelje koji su ucijepljeni u stanovitoj metafizici, tako da je i njegovo razmatranje spacijalne orijentacije moguće shvaćati i tumačiti kroz prizmu ontologije morala. Drugi dio rada bavi se spoznajnim uvidima koji su zajednički Heideggerovu Bitku i vremenu i Taylorovim Izvorima sebstva, naročito semantika njihova (filozofskog) jezika i teleološkoontološki aspekt bivstvovanja Heideggerova (tu)bitka, odnosno Taylorova sebstva u prostoru tj. eteru dobra. U posljednjem dijelu rada raspravljati će se o Taylorovom shvaćanju fenomena spacijalne orijentacije.

Keywords

Aristotel; Martin Heidegger; Charles Taylor; dobro; spacijalna orijentacija; (tu)bitak; sebstvo

Hrčak ID:

204790

URI

https://hrcak.srce.hr/204790

Publication date:

2.4.2018.

Article data in other languages: english

Visits: 2.741 *