Skip to the main content

Original scientific paper

Giovanni Radossi ; Centro di ricerche storiche Rovigno


Full text: italian pdf 519 Kb

page 67-141

downloads: 378

cite


Abstract

Rovinjski podestat je 1390. godine donio odluku da se putem javne dražbe dodjeli pekara u Terbisolu (Datio Furni in Terbisolo) stanovitom „Petrus Filius Mathei, habitatores Rubini“ na godinu dana. Ovo je najstarije svjedočanstvo o postojanju općinske pekare unutar zidina starog rovinjskog naselja, a nalazila se u kontradi Pian del Forno. Već sljedeće 1391. godine raspisan je još jedan natječaj za najam druge pekare (Datium Furni de Bora) na godinu dana, a stanovnici su je odlučili dodijeliti stanovitom Antoniju, sinu Leonarda. Naziv ove pekare, sagrađene krajem 14. stoljeća, mogao bi biti čisto “topografski”, u smislu da označava lokaciju na dijelu otoka gdje puše bura. Novi važan pokušaj proširenja ponude za gradske pekare zabilježen je 1774. kada je skrenuta pažnja na činjenicu da se još 1769. bezuspješno zatražilo od Zajednice da izgradi novu pekaru, pored šest već postojećih, te se izražavala zabrinutost zbog toga što je potreba za takvim objektom rasla iz dana u dan. Za tu svrhu predlagalo se korištenje urbanog prostora pored kontrade sv. Jakova “kako bi se očistio nezdravi i neugodan zrak u toj kontradi, zbog kojeg su osobe boležljive tijekom cijele godine”. U ožujku 1777. suci i sindik uputili su dopis načelniku pokrajine u Kopru, podsjećajući ga kako je on, s obzirom „na veliko povećanje broja stanovnika“, naredio Zajednici u dva navrata (1769. i 1774.) izgradnju nove pekare. U nastavku dopisa javni službenici su obrazlagali kako je u kontradi Spirito Santo (Sveti Duh), tada bez pekare, postojao teren u vlasništvu braće Costantini koji je bio veoma pogodan za izgradnju takvog objekta. Navedena braća Costantini ponudila su izgradnju pekare o vlastitom trošku i zatim njenu predaju Zajednici u zamjenu za jedan dio livade u predjelu Campo di Torre. Nažalost, stvari se nisu odvile u željenom pravcu. Nakon dvadesetak dana braća Costantini morala su se sučeliti s protuponudom za kupnju terena u Campo di Torre. To je dovelo do spora između braće Costantini i Zajednice, a okončan je tek šesnaest godina kasnije (1793.), kada je “plemenitoj” rovinjskoj obitelji priznata ispravnost njenog postupanja jer je, poštujući ugovore, vodila računa o svojim interesima, ali na način da ne ošteti Zajednicu u koju su u potpunosti bili uključeni te su bili njen ugledni društveni, gospodarski i vjerski element. Dokument koji se objavljuje, u izvornom kožnom uvezu s pozlaćenim slovima i pojačanjima, čuva se u fondovima Specijalne znanstvene knjižnice Centra za povijesna istraživanja u Rovinju.

Keywords

Hrčak ID:

241558

URI

https://hrcak.srce.hr/241558

Publication date:

7.6.2019.

Article data in other languages: italian

Visits: 1.218 *