Preliminary communication

https://doi.org/10.21464/fi40205

Ljudska priroda kod Machiavellija: antropološki pesimizam kao podloga političkog »realizma«

Nino Raspudić ; Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lučića 3, HR–10000 Zagreb

Abstract

O poimanju ljudske prirode u Machiavellijevu djelu možemo govoriti na dvije razine. Prva je razina njegov temeljni antropološki pesimizam. Polazna je točka Machiavellijeve političke filozofije da su ljudi po prirodi skloni zlu, što, kako navodi u Raspravama o prvoj dekadi Tita Livija, kao početnu pretpostavku mora uzeti i svaki zakonodavac. Na drugoj razini, narav je pojedinoga čovjeka po njemu bitno nepromjenjiva pa kada se ona slaže s vremenima, on uspijeva (primjer pape Julija II.), a kada je u neskladu s onim što zahtijeva kontekst, neuspjeh je neizbježan. Na nizu primjera iz Machiavellijevih djela pokazuje se da je njegov pesimistički uvid u ljudsku prirodu temelj na kojem se gradi cijela njegova politička teorija. Zlu i sebičnosti sklona ljudska priroda objašnjenje je za stvaranja zajednice, zakona i državnih institucija, ali i dinamike koja dovodi do njihovog kvarenja i propasti.

Keywords

Niccolò Machiavelli; ljudska priroda; antropološki pesimizam

Hrčak ID:

245088

URI

https://hrcak.srce.hr/245088

Publication date:

17.8.2020.

Article data in other languages: english

Visits: 4.038 *