Original scientific paper

ETIKA DOPINGA: IZMEĐU PATERNALIZMA I DUŽNOSTI

Evangelos Protopapadakis orcid.org/0000-0001-7502-3117 ; NKUA Applied Philosophy Research Laboratory; UNESCO Chair in Bioethics (Haifa), Greek unit

Abstract

Najuvjerljivija linija anti-doping argumentacije počinje činjenicom da su tvari
za poboljšanje performansi štetne i da predstavljaju značajan rizik za zdravlje
i život onih koji se upuštaju u prevladavajuća obećanja koja ove tvari sadrže.
S liberalnog stajališta, međutim, to nije jak razlog niti da moralno odbacimo
doping u potpunosti, niti da ga zabranimo; naprotiv, omogućavanje odraslim,
kompetentnim i informiranim sportašima pristup lijekovima za poboljšanje
performansi često se smatra oglednim primjerom prava povezanim sa slobodom
nemiješanja. U ovom ću članku najprije raspraviti o dopingu s liberalnog stajališta,
posebno u svjetlu načela štete jer ga je Mill uveo i razradio njegov nasljednik,
ponajviše Joel Feinberg. Zatim ću ispitati hoće li - i u kojoj mjeri - nečija odluka
o primanju lijekova za poboljšanje performansi značiti korištenje ljudskosti u
vlastitoj osobi samo kao sredstvo, koje bi bilo samopobijajuće u svjetlu kantovske
etike. Od ovoga ću napraviti korak unatrag do onoga što smatram temeljnim
pitanjem etike dopinga, onim koje je po mom mišljenju logično prije bilo kojeg
drugog, a tiče se dosljednosti teze da doping može biti kompatibilan sa sportom.
Ustvrdit ću da postoji inherentna logička antinomija između bavljenja sportom
i korištenja lijekova za poboljšanje performansi, koja predstavlja bilo kakvu
argumentaciju u korist dopinga kao suštinski samo-kontradiktorne.

Keywords

etika; doping; sloboda; pravo ne miješanja; paternalizam; normativni utilitarizam; dužnost; kategorički imperativ; načelo štete

Hrčak ID:

248491

URI

https://hrcak.srce.hr/248491

Publication date:

6.12.2020.

Article data in other languages: english

Visits: 2.221 *