Review article

Mediteran u putopisnoj prozi Corrada Alvara

Višnja Bandalo orcid.org/0000-0002-6280-4296 ; Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Abstract

Težište argumentacije odnosi se na koncept Mediterana, kao konvergentne
leće kojom se mjeri etnografski kontekst što ga autor skicira prilikom svojih
putovanja u ulozi izvjestitelja. Oblikovana žurnalističkim jezikom, no ne bez
književnog osjećaja, dva izdanja koja predstavljaju rezultantu, Putovanje u Tursku
(1932) i Talijanski itinerarij (1933), pokazuju se stilski usklađenima s obzirom na
tip umjetničke proze što odgovara onodobnim tendencijama. Zajedničku točku
stoga se prepoznaje u specifičnoj perspektivi koja se ogleda u kategoriji itinerarija,
za razliku od istraživanja uglavnom dokumentarističkog karaktera koja
Alvaro provodi u Rusiji, Francuskoj i Njemačkoj. Pri interpretaciji se uzima u
obzir intertekstualne poveznice, kao i približavanje anegdotskih te alegorijskih
elemenata u opisu lokalne povijesti. bilješke kojima je predmet turski ambijent,
koje su popraćene opaskama o susjednim ili bliskim zemljama (Cipar, Grčka i otok
Rod), ne upućuju samo na znakove objedinjujuće civilizacije, nego i omogućuju
uvid u osobitosti krajolika i kulturnog konteksta. U dnevniku putovanja ujedno
se iznosi usporedba između novog turskog društva i arhaičnog načina života
u azijskom dijelu. Nacionalni teritorij promatra se u široj dimenziji osjetljivoj
prema etičko-građanskim vrijednostima: od slike Rima kao trenutka ravnovjesja
između sjevera i juga, ili uočavanja zemljopisnih implikacija u djelima poznatih pisaca te etruščanskih kvaliteta na tragu Dionisottijeve metode, do skice rodne
regije uoči modernizacije kojoj pripisuje utopijski duh, usporedivši je napokon
s turskim mentalitetom.

Keywords

Alvaro; Mediteran; putopisna proza; itinerarij; Kalabrija

Hrčak ID:

23118

URI

https://hrcak.srce.hr/23118

Publication date:

17.4.2008.

Article data in other languages: italian

Visits: 1.985 *