Original scientific paper
https://doi.org/10.21860/j.11.2.3
Slojevitost zbiljnosti physikotatosa iz Klazomene
Željko Kaluđerović
orcid.org/0000-0002-6572-4160
; Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Novi Sad, Odsek za filozofiju, Novi Sad, Srbija
Orhan Jašić
; Univerzitet u Tuzli, Filozofski fakultet, Tuzla, Odsjek za filozofiju i sociologiju, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Ana Miljević
; Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Novi Sad, Odsek za filozofiju, Novi Sad, Srbija
Abstract
Ideja srodstva cjelokupne prirode nije bila ekskluzivno italska paradigma, nego se njeni
tragovi mogu pronaći i u jonskoj tradiciji. Anaksagora je usvojio općerašireno gledište da
je život najprije nastao iz vlage, topline i nečeg zemljolikog tj. zemljanog, a kasnije su se
živa bića rađala jedna od drugih. On je pretpostavljao da se u svemu što se sjedinjuje nalaze
mnoge i svakojake stvari, i neizmjerna raznolikost „sjemena”, i da su tako ljudi bili oblikovani
i druga živa bića koja imaju dušu. Kada je, potom, postulirao Um (νοῦς) kao arche svega
kretanja, Klazomenjanin je povezao sve slojeve zbiljnosti. Nous je za živa bića bio svojevrsna
unutarnja moć, dok je za nežive stvari bio vanjska sila. Nije, zato, iznenađenje kad se pronađu
mjesta na kojima stoji da i biljke posjeduju neki stupanj opažanja i mišljenja. Osim toga,
Anaksagora (i Empedoklo) kažu da se biljke pokreću po prirodnoj žudnji, da osjećaju i da
se žaloste i vesele. Anaksagora iznosi i stav da su biljke životinje (ζῷα εἶναι), a kao dokaz
izrečene tvrdnje da biljke mogu osjećati „tugu i radost” (λυπεῖσθσαι καὶ ἥδεσθαι),
navodi mijenjanje lišća. Usprkos argumentaciji drugih antičkih mislilaca da biljke i mnoge
životinje ne dišu, filozof iz Klazomene držao je da biljke imaju disanje (πνοήν). Anaksagora
je, štoviše, u (Pseudo) Aristotelovu spisu O biljkama, predstavljen, zajedno s Empedoklom
i Demokritom, kao zastupnik teze da biljke imaju Um i sposobnost shvaćanja (γνῶσιν).
Um je, slijedeći Anaksagoru, prisutan u svim živim bićima (ljudima, životinjama i biljkama)
i u svima je isti. Razlike među ovim bićima, konačno, nisu posljedica suštinske diferencije
među njihovim dušama, već su posljedica razlika među njihovim tijelima, koja olakšavaju ili
otežavaju potpunije djelovanje Nousa.
Keywords
duša; paideia; srodnost, Um; živa bića
Hrčak ID:
251606
URI
Publication date:
24.12.2020.
Visits: 586 *