Skip to the main content

Review article

Jesmo li napredovali u liječenju astme?

Ljiljana Bulat-Kardum


Full text: croatian pdf 114 Kb

page 193-198

downloads: 213

cite

Full text: english pdf 114 Kb

page 193-193

downloads: 613

cite


Abstract

Astma je složen respiratorni poremećaj koji karakterizira izražena heterogenost u pokretačima bolesti i individualnim reakcijama na terapiju. Identificirano je nekoliko fenotipa astme, svaki definiran jedinstvenom interakcijom između genetskih i okolišnih čimbenika, uključujući upalne, kliničke karakteristike povezane s pokretačem bolesti. Različiti endotipovi astme, temeljeni na upalnom odgovoru, nazvani T2-high (T2) i T2-low astmom, doveli su do razvoja bioloških tretmana usmjerenih na različite upalne medijatore. U T2 astmi vodeće obilježje je povišena razina eozinofila u krvi i sputum, ali i drugih markera kao što su IgE u serumu, frakcija izdahnutoga dušičnog oksida i periostina. U kliničkoj praksi anti-IgE biološka terapija omalizumabom značajno je smanjila egzacerbacije astme. Dva različita humanizirana monoklonska antitijela anti-IL-5 (mepolizumab i reslizumab) te benralizumab (kao anti-IL-5Rα), značajno su smanjila rizik od egzacerbacija i poboljšala plućnu funkciju u usporedbi s placebom. Napredak u razumijevanju mehanizama T2-high (T2) i T2-low astme i biomarkera može pomoći u unapređivanju mogućnosti liječenja za mnoge pacijente s astmom koji ostaju nekontrolirani unatoč korištenju postojeće terapije.

Keywords

teška astma; fenotipovi; endotipovi; T2 astma; ne-T2 astma; biološka terapija; anti-IgE; anti-IL-5

Hrčak ID:

264153

URI

https://hrcak.srce.hr/264153

Publication date:

18.10.2021.

Article data in other languages: english

Visits: 1.475 *