Skip to the main content

Professional paper

https://doi.org/10.26800/LV-144-1-2-4

Clinically asymptomatic intracranial injury caused by transorbital penetration of a projectile foreign body

Marijan Kovačić orcid id orcid.org/0000-0003-0860-6923 ; Odjel za otorinolaringologiju, Opća bolnica Zadar
Ivan Kovačić ; Služba za kirurgiju, Opća bolnica Zadar
Ivica Francišković ; Služba za kirurgiju, Opća bolnica Zadar
Maja Grgec Dragičević ; Odjel za otorinolaringologiju, Opća bolnica Zadar


Full text: croatian pdf 1.766 Kb

page 39-43

downloads: 420

cite

Download JATS file


Abstract

Objective: In this paper, we present a rare case of transorbital intracranial penetrating injury, our diagnostic procedures, treatment, and final outcome. Patient and methods: A 38-year-old patient on triage examination had right periorbital injury, bruising and swelling of the upper eyelid, minor skin laceration, and joint prolapse. He had no loss of consciousness, vision or neurological deficit. Based on the data that he had suffered an orbital injury when mowing the plants, in addition to clinical examination we performed radiological processing. As the first method of radiological diagnostics we performed computed tomography. A metal artifact was found stuck in the medial part of the roof of the orbit with a partial penetration into the intracranium. After tetanus prophylaxis and antibiotic administration we proceeded to remove the foreign body. External transorbital pathway above the entrance wound was selected. We exposed the orbital part of the foreign body, and without applying
brute force removed a piece of wire. The resulting perforated bone defect was closed with bone wax. Results: The patient’s recovery was rapid, with no neurological or ocular outbursts. We did not notice the presence of early and late complications of the operation. Conclusion: This serious, sometimes life-threatening injury, can have a successful outcome if a multidisciplinary approach is used to diagnose early, perform targeted diagnostic imaging, quality surgical planning and postoperative treatment.

Keywords

EYE INJURIES, PENETRAZTING – diagnostic imaging, surgery; HEAD INJURIES, PENETRATING – diagnostic imaging, surgery; FOREIGN BODIES – diagnostic imaging, surgery; ORBIT – injuries; EYELIDS – injutries; TOMOGRAPHY, X-RAY COMPUTED

Hrčak ID:

272012

URI

https://hrcak.srce.hr/272012

Publication date:

7.2.2022.

Article data in other languages: croatian

Visits: 1.672 *




Ozljeda orbite sa stranim tijelom često ima ozbiljne strukturne i funkcionalne posljedice po njen sadržaj i okolnu anatomsku strukturu. Strano tijelo se može zadržati unutar koštanog okvira orbite, ali može djelomično i potpuno prodrijeti i izvan nje, u lubanjsku šupljinu. Tako nastalu ozljedu nazivano transorbitalna intrakranijalna prodorna ozljeda. Predstavlja svega 0,4% ozljeda glave, a u vrijeme mira prilično je rijedak događaj. (14) Najčešće nastaje slučajno, kao posljedica prometne nezgode, za vrijeme fizičkih profesionalnih aktivnosti i igre, dok je samoozljeđivanje iznimno rijetko. (35) Najčešće se susreće kod djece i odraslih osoba muškog spola. (2,3) Klinička manifestacija može biti dramatična s vidljivim stranim tijelom u proksimalnoj rani, ali isto tako i suptilna s minimalnim inicijalnim simptomima i skrivenim stranim tijelom. Dijagnoza se mora postaviti u akutnoj fazi ozljede, a liječenje provesti u prvih nekoliko sati s ciljem sprječavanja ozbiljnih i moguće po život opasnih komplikacija. (15) U ovom radu iznosimo naše iskustvo dijagnostike i liječenja projektilne transorbitalne intrakranijalne prodorne ozljede nastale tijekom strojne košnje divljeg raslinja.

Prikaz slučaja

Muškarac, star 38 godina, jedan sat prije dolaska u našu bolnicu osjetio je udarac u području desne orbitalne regije. U svojstvu komunalnog radnika obavljao je košnju divljeg raslinja stražnjom kranskom kosilicom (Flexima) zaštićen kabinom traktora. Nije gubio svijest (Glasgow koma skor 15/15), niti je imao mučninu i povraćanje. Osjetio je vrtoglavicu i trenutačnu bol u području desnog oka koja je u potpunosti nestala kod dolaska. Nije imao smetnje vida niti pojavu dvoslika. Klinički je bila prisutna oteklina i podljev gornjeg kapka, subkonjuktivalno krvarenje i manji prolaps spojnice. Zjenice su bile simetrične s urednom reakcijom na svjetlo, a bulbomotorika neznatno ograničena pri pogledu prema dolje. U postraničnom dijelu gornjeg kapka imao je manju razderotinu kože, bez aktivnog krvarenja (10 × 2 mm) (Figure 1). Učinjen je MSCT mozga i orbite koji je, osim manje količine zraka u orbiti, hematoma gornje vjeđe i desnoga vanjskog ravnog mišića, prikazao i strano tijelo metalne strukture. Strano tijelo je probilo krov orbite i polovinom svoje dužine prodrlo u intrakranijalni prostor (15 × 1,3 mm) (Figure 2). Nije bilo znakova ozljede očne jabučice, optičkog živca i moždanog parenhima. Inicijalni laboratorijski nalazi (CRP, KKS, elektroliti, kreatinin, urea, transaminaze) pacijenta bili su normalni, osim povišenih vrijednosti leukocita (16,1 × 109/L) uz 87,9% prisutnih neutrofilnih granulocita. Isključili smo prisutnost alkohola i opijata u krvi. Nakon postavljene dijagnoze, uključene antimikrobne terapije širokog spektra (ceftriakson i vankomicin, metronidazol) i profilakse tetanusa izvršili smo operacijski zahvat uklanjanja stranog tijela. Pristupili smo gornjim vanjskim transorbitalnim putem, bez narušavanja koštanoga orbitalnog ruba. Subperiostalnim odizanjem i pomicanjem sadržaja orbite dosegli smo orbitalni dio stranog tijela, koje je bilo zabodeno u krovu orbite neposredno iznad optičkog živca, na granici malog krila klinaste i čeone kosti. Nakon njegove mobilizacije izvršili smo uklanjanje bez primjene veće sile (Figure 3). Inspekcijom zaobljenog dijela orbite nismo uočili druge znakove traume, osim rupičastog mjesta prodora stranog tijela. Kroz njega je u oslobođeni prostor orbite prodirao likvor pod tlakom uz nešto primjese krvi. Defekt kosti popunili smo koštanim voskom i zaustavili istjecanje likvora. Nakon ispiranja orbite fiziološkom otopinom u više navrata postavili smo drenažu i šivanjem mekog tkiva završili kirurški zahvat. Kontrolnim MSCT-om mozga i orbite isključili smo prisutnost stranog tijela, zraka, krvarenja i naknadnih traumatskih i upalnih promjena mozga. Pokazana je regresija podljeva kapka i traumatske promjene vanjskoga ravnog mišića (Figure 4). Nakon dva tjedna bolesnik se potpuno oporavio i otpušten je iz bolnice bez neuroloških i okulističkih ispada. Pri posljednjem kontrolnom pregledu, godinu dana nakon ozljede, i kožni ožiljak je bio jedva uočljiv.

Figure 1 Shows the patient during a triage examination, with swelling and hematoma of the upper eyelid, small laceration of the skin, and subconjunctival hemorrhage.
LV-144-39-f1
Figure 2 A, B. Sagittal and axial projections of the MSCT of the head, shows a linear hyperdense foreign body in the right orbit, measuring 15×1.3 mm, which penetrates the intercranial space, half of its length.
LV-144-39-f2
Figure 3 Removed metal foreign body, wire
LV-144-39-f3
Figure 4 A) Postoperative MSCT of the brain and orbit did not show the presence of foreign body, air, bleeding, subsequent traumatic and inflammatory changes of the brain. B) Appearance of the patient after two weeks after surgery
LV-144-39-f4

Rasprava

Prodorna ozljeda glave nastaje prolaskom stranog tijela kroz tvrdu moždanu ovojnicu lubanjske šupljine. Najčešći je put prodora kroz orbitu. Transorbitalna intrakranijalna prodorna ozljeda čini jednu četvrtinu prodornih ozljeda glave kod odraslih i polovinu kod djece. (1,6) U civilnom svijetu obično je prouzrokovana stranim tijelom iz neposredne okoline, koje se može kretati velikom (projektili) ili malom brzinom (nož, komad drveta, šipka, kuka). Strana tijela mogu biti metalnog, nemetalnog i vegetacijskog podrijetla. Razlog nastanka ove ozljede u pravilu je nepoštovanje mjera zaštite kod obavljanja profesionalne djelatnosti, prometne nezgode ili bizarne ozljede kod igre, dok je samoozljeđivanje rijetko. (35) Klinička manifestacija ozljede širokog je raspona, od dramatične slike s vidljivim stranim tijelom u proksimalnoj rani, sljepoće, gubitka svijesti povrijeđenog do malih ozljeda kapka ili kože periorbitalne regije, s minimalnim ili odsutnim očnim i neurološkim simptomima, kao što je u našem prikazanom slučaju. Svako kašnjenje u otkrivanju stranog tijela i odgoda liječenja može imati za posljedicu dodatne komplikacije u smislu orbitalnog celulitisa, meningitisa, encefalitisa, cerebralnog apscesa ili naknadnog krvarenja. (14) Takvo stanje može ozbiljno ugroziti i sâm život ozlijeđenog. Strano tijelo prolazi kroz orbitu u lubanjsku šupljinu najčešće kroz njen krov, zatim kroz gornju orbitalnu pukotinu, a nešto rjeđe i kroz optički kanal. (35) Sama anatomska struktura orbite ne predstavlja ozbiljnu zaštitu mozga koji se nalazi iza i iznad nje. Njezin je koštani okvir, osim prednjeg ruba, tanak i ima oblik piramide s četiri trokutaste stranice, koje konvergiraju u vrh orbite koji je usmjeren prema središtu i straga. Vrh završava gornjom i donjom orbitalnom pukotinom i optičkim kanalom. Ovakav oblik orbite usmjerava strana tijela male brzine prema vrhu i omogućuje njihovo prodiranje u lubanjsku šupljinu kroz prirodne otvore orbite, bez ozljede kosti. (2,5) Prolaskom stranog tijela kroz ovu regiju ozljeđuje se II., III., IV. i VI. kranijalni živac i oftalmička grana trigeminalnog živca, izazivajući sindrom orbitalnog vrha. (26) Brza strana tijela najčešće prolaze kroz krov orbite i imaju za posljedicu prijelom koštane strukture s oštećenjem moždanog parenhima frontalnog režnja ili bez njega. Ovisno o masi stranog tijela, njegovoj brzini i smjeru, proboj može sezati do ponsa i bazalnih cisterni. (5,79) Orbitalni sadržaj također pruža minimalan otpor prolasku stranog tijela, ali očna jabučica rijetko je zahvaćena ovim tipom povrede. Iako suspendirana mišićima, njena je mobilnost i mogućnost otklona od putanje stranog tijela značajna. (10) Dijagnoza ove ozljede umnogome je olakšana kada je prisutno strano tijelo u proksimalnoj rani. U slučaju skrivenog i nevidljivoga stranog tijela, što je i češći slučaj, dijagnoza se temelji na sumnji koja se preispituje detaljnim kliničkim podatcima o nastanku povrede te na pažljivom pregledu orbite, oka i radiološkoj obradi. Kod ove ozljede standardna radiografija nije pouzdana u otkrivanju stranog tijela. Iako je do 80% stranih tijela metalnog podrijetla, ovom metodom uspješno se otkrije njih oko 40%. (11,12) Stoga je algoritam predložen od strane Schreckinger, et al. (13) za korištenje kompjutorizirane tomografije kao prvog izbora u otkrivanju stranog tijela kod ovakvih ozljeda široko prihvaćen. Osim samog otkrivanja stranog tijela, ovom metodom se određuje njegova lokalizacija, veličina, smjer i dubina prodora, prijelom koštanih struktura, prisutnost ozljede mozga, hematoma ili zraka u lubanjskoj šupljini. U slučajevima kada je strano tijelo drvo ili drugi vegetacijski objekt, poželjna je primjena magnetske rezonancije zbog niske radioosjetljivosti. (14) Kod i najmanje sumnje na ozljedu krvnih žila, radiološku obradu treba nadopuniti angiografijom. (15) Liječenje ove ozljede ima za cilj profilaksu tetanusa, prevenciju infekcije i uklanjanje stranog tijela. S obzirom na kontaminaciju orbitalnog sadržaja i unos bakterija u lubanjsku šupljinu, rizik nastajanja infekcije vrlo je velik. Antibiotska terapija mora biti uključena što ranije, a dužina njene primjene ovisi i o opsegu ranjavanja, ali se obično kreće oko 1–2 tjedna. (16) Iako postoje značajne razlike u izboru antibiotske profilakse, sve se više prihvaća preporuka Esposita i Walkera (17) za primjenu kombinacije ceftriaksona, vankomicina i metronidazola. Kirurška intervencija uklanjanja stranog tijela donosi se individualno. Velika i vidljiva strana tijela zahtijevaju uklanjanje, ali kod malih, za organizam inertnih stranih tijela, kirurška intervencija nije neophodna. (2,79) Kirurški pristup može biti dvojak, transorbitalni i transkranijalni. Odluka umnogome ovisi o rezultatu radiološkog pregleda temeljem kojega neurokirurg u dogovoru s oftalmologom i kirurgom glave i vrata donosi odluku. U našem prikazanom slučaju metalno strano tijelo je prodrlo putem orbite do koštanog zida i zabilo se u njega. S obzirom na to da je radiografski stršilo u intrakranij polovinom svoje dužine, a time izvršilo proboj tvrde moždane ovojnice, ova ozljeda je stekla status transorbitalne intrakranijalne prodorne ozljede. Iako je strano tijelo bilo malih dimenzija i bez teške očne ozljede i neurološkog deficita, odlučili smo se za njegovo uklanjanje zbog nesigurnoga metalnog podrijetla i njegove lokalizacije. Metalna strana tijela od olova, bakra i željeza mogu izazvati ozbiljne komplikacije i upalne reakcije. (14) Zbog neposredne blizine stranog tijela i optičkog živca, kao i sadržaja gornje orbitalne pukotine, bilo kakva naknadna upalna reakcija mogla bi imati ozbiljne posljedice zbog lezije živaca. Samim uklanjanjem metalnog, magnetičnoga stranog tijela omogućena je kasnija primjena magnetske rezonancije. Transorbitalna prodorna intrakranijalna ozljeda stranim tijelom rijetka je i neuobičajena. Njena pojava zahtijeva interdisciplinarnu brzu dijagnostiku i liječenje s ciljem sprječavanja ranih i kasnih komplikacija. (18,19) Ovakvim pristupom može se postići dobar rezultat kao i u ovom prikazanom slučaju.

LITERATURA

1 

Gennarelli TA, Champion HR, Sacco WJ, Copes WS, Alves WM. Mortalyty of patients with head injury and extracranial injury treated in trauma centers. J Trauma. 1989;29:1193–201. https://doi.org/10.1097/00005373-198909000-00002 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/2769804

2 

Turbin RE, Maxwell DN, Langer PD, Frohman LP, Hubbi B, Wolonsky L, et al. Patterns of transorbital intracranial injury: A review and Comparison of occult and non-occult case. Surv Ophthalmol. 2006;51:449–60. https://doi.org/10.1016/j.survophthal.2006.06.008 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16950246

3 

Santander XA, Revuelta JM, Cotua C, Rodriguez BA, de Leyva Moreno P, Mazzei AS. Occult tranorbital intracrainial injury by Windshield wiper handle: case report and review of literature. World Neurosurg. 2019;126:530–2. https://doi.org/10.1016/j.wneu.2019.02.154 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30904801

4 

Arslan M, Eseoğlu M, Güdü BO, Demir I. Transorbital orbitocranial penetrating injury caused by a metal bar. J Neurosci Rural Pract. 2012;3:178–81. https://doi.org/10.4103/0976-3147.98228 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22865972

5 

Su YM, Changchien CH. Self-inflicted, trans-optic canal, intracranial penetrating injury with a ballpoint pen. J Surg Case Rep. 2016;16:2016 (3):rjw034.

6 

Ren Y, You C. Management strategy of a transorbital penetrating injury by a wooden stick. Neurol India. 2020;68:509–11. https://doi.org/10.4103/0028-3886.284364 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/32415036

7 

Turbin RE, Levin F, Maxwell DN. Recognition of transorbital intracranial injury. Clin Ophthalmol. 2007;1:85–9. PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19668471

8 

Balasubramanian C, Kaliaperumal C, Jadun CK, Dias PS. Transorbital intracranial penetrating injury-an anatomical classification. Surg Neurol. 2009;71:238–40. https://doi.org/10.1016/j.surneu.2007.07.050 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18291474

9 

Prasetyo E, Oley MC, Sumual V, Faruk M. Transorbital-penetrating intracranial injury due to a homemade metal arrow: A case report. Ann Med Surg (Lond). 2020;57:183–9. https://doi.org/10.1016/j.amsu.2020.07.049 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/32774851

10 

Filkelstein M, Legmann A, Rubin PAD. Projectile Metallic Foreign Bodies in the Orbit: A Retrospective Study of Epidemiologic Factors, Management, and Outcomes. Ophthalmology. •••;1197(104):93–103.

11 

Kubal WS. Imaging of orbital trauma. Radiographics. 2008;28:1729–39. https://doi.org/10.1148/rg.286085523 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18936032

12 

Winegar BA, Gutierrez JE. Imaging of orbital trauma and emergent non-traumatic conditions. Neuroimaging Clin N Am. 2015;25:439–56. https://doi.org/10.1016/j.nic.2015.05.007 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26208419

13 

Schreckinger M, Orringer D, Thompson BG, La Marca F, Sagher O. Transorbital penetrating injury: case series, review of the literature, and proposed management algorithm. J Neurosurg. 2011;114:53–61. https://doi.org/10.3171/2010.8.JNS10301 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20868210

14 

Pinto A, Brunese L, Daniele S, Faggiani A, Guarnieri G, Muto M, et al. Role of computed tomography in the assessment of intraorbital foreign bodies. Semin Ultrasound CT MR. 2012;33:392–5. https://doi.org/10.1053/j.sult.2012.06.004 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22964405

15 

Riley JP, Boucher AB, Kim DS, Barrow DL, Reynolds MR. The Role of Intraoperative Cerebral Angiography in Transorbital Intracranial Penetrating Trauma: A Case Report and Literature Review. World Neurosurg. 2017;97:761. e5-761.e10.

16 

Kazim SF, Shamim MS, Tahir MZ, Enam SA, Waheed S. Management of penetrating brain injury. J Emerg Trauma Shock. 2011;4:395–402. https://doi.org/10.4103/0974-2700.83871 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21887033

17 

Esposito DP, Walker JB. Contemporary Management of Penetrating Brain Injury. Neurosurg Q. 2009;19:249–54. https://doi.org/10.1097/WNQ.0b013e3181bd1d53

18 

Lin HL, Lee HC, Cho DY. Management of transorbital brain injury. J Chin Med Assoc. 2007;70:36–8. https://doi.org/10.1016/S1726-4901(09)70299-0 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17276932

19 

Dekker AP, El-Sawy AH, Rejali DS. An unusual transorbital penetrating injury and principles of management. Craniomaxillofac Trauma Reconstr. 2014;7:310–2. https://doi.org/10.1055/s-0034-1378178 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25383154


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.