Other

Kratka povijest javnog zdravstva u Osijeku

Zlata Živaković-Kreže ; Hrvatski institut za povijest - Zagreb,Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje,Slavonski Brod

Abstract

Protuepidemijska zaštita u Hrvatskoj, pa tako i u Osijeku, ima stoljetne korijene djelovanja, jer su zarazne bolesti, gotovo oduvijek, tretirane kao opasnost, koja je po svojim učincima i posljedicama za državu jednaka ratnoj opasnosti.Život na ovom slavonskom području bio je, naime, zbog prostranih močvara, legla komaraca i drugih insekata izložen širenju zaraznih i smrtonosnih bolesti - malarije, kolere, trbušnog tifusa i drugih. To je zapazio i Friedrich Wilhelm von Taube, carsko-kraljevski viši vladin savjetnik, boraveći u osječkom kraju da izvijesti najviše austrijske instance o prilikama na slavonsko-srijemskom području nakon odlaska Turaka Osmanlija; opisao ga je u djelu objavljenom 1776. kao kraj prepun „baruština bez dna, močvara obraslih barskim biljkama i močvarnim šumama, mrtvim blatom.“ Tu su se javljale razne groznice i bolesti od kojih je smrtno stradavao veći broj doseljenika, nenaviknutih na takovu klimu, pa Taube naziva Osijek „grobljima Nijemaca“, koji su se u desetljeću nakon slamanja osmanske vlasti naseljavali na ovim područjima. I u potonjem, 19. stoljeću uvjeti života u Osijeku i osječkom kraju gotovo se nisu bitno promijenili. U gradu uz Dravu to se izravno očitovalo u opskrbi vodom za nasušne čovjekove potrebe. A u vezi s time su u Osijeku, u zdravstvenom pogledu, i pravi problem bili gradski bunari, koji su zbog neposredne blizine zahodskih jama i uličnih jaraka bili i stalni izvor zaraza, pa su stanovnici grada uz Dravu plaćali danak velikim epidemijama koje su harale među ovdašnjim stanovništvom.

Keywords

Hrčak ID:

297765

URI

https://hrcak.srce.hr/297765

Publication date:

3.12.2014.

Visits: 274 *