Review article

Teologija i evolucijska biologija. Promišljanje o nekim poticajima Ivana Pavla II. za dijalog između teologije i teorije evolucije

Tonči Matulić ; Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Abstract

Promišljanja ovog članka nastala su na temelju poticaja proizišlih iz dviju poruka pape Ivana Pavla II. iz 1996. godine. Prvu poruku je uputio sudionicima IV. Konferencije Vatikanske zvjezdarnice o evolucijskoj i molekularnoj biologiji, 28. lipnja 1996. Drugu poruku je uputio članovima Plenarne skupštine Papinske akademije znanosti, održane 22. listopada 1996. u Vatikanu, povodom šezdesete obljetnice utemeljenja te akademije (1936.-1996.). Iz poruka se izvode dva najvažnija poticaja za naše promišljanje, a to su interdisciplinarni i partnerski dijalog između teologije i prirodnih znanosti te isticanje da biološka evolucija više nije samo ozbiljna hipoteza, kako je to bio potvrdio papa Pio XII. 1950. godine u svojoj enciklici Humani generis, nego da spada u pravu teoriju. Nakon uvodnih promišljanja koja daju kratki povijesni pregled diskutirane teme te skreću pozornost na stvarnu potrebu za interdisciplinarnim dijalogom u kontekstu odnosa teologije i prirodnih znanosti u današnjem dobu, u nastavku se predstavljaju glavne misli iz dviju papinih poruka. Na temelju tih misli u nastavku članka se najprije propituje opća podobnost tradicionalnog kršćanskog nauka o nastanku čovjeka za zapodijevanje dijaloga između teologije i prirodnih znanosti u današnjem dobu, a onda se individualiziraju neke poteškoće koje stvarno otežavaju ili bi mogle otežavati taj dijalog u slučaju da tradicionalna filozofijska antropologija adoptirana u teologiji mora i dalje ostati netaknuta u susretu s temeljnim iskazima teorije evolucije. Tako se u žarište interesa stavlja tradicionalni nauk o duši u odnosu na prirodoznanstvenu činjenicu o nastanku čitavog čovjeka iz procesa biološke evolucije, što zasigurno predstavlja i predstavljat će u budućnosti kamen spoticanja u mogućem dijalogu između teologije i evolucijske biologije, ako se pod svaku cijenu bude ustrajavalo na nedodirljivosti hilemorfističkog koncepta čovjeka. Na kraju, umjesto zaključka, daje se nekoliko preporuka ili preduvjeta kako ih vidi autor, a bez kojih će se teško moći zapodjenuti interdisciplinarni dijalog utemeljen na partnerskim odnosima između teologije i prirodnih znanosti.

Keywords

prirodne znanosti; biologija; teorija evolucije; religija; filozofija; teologija; čovjek; duša; interdisciplinarni dijalog

Hrčak ID:

28850

URI

https://hrcak.srce.hr/28850

Publication date:

8.4.2003.

Article data in other languages: english

Visits: 3.155 *