Uvod
Na trideset i pet kilometara istočno od Zagreba smjestio se pitomi gradić na Lonji – Ivanić-Grad. Bio je središte istoimene općine čije je podzemlje ispunjeno naftom i plinom, pa će cijelo područje početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća preplaviti naftaški tornjevi. Područje Ivanić-Grada kao prostor lokalne samouprave sastoji se od 22 naselja: Caginec, Deanovec, Derežani, Donji Šarampov, Graberje Ivanićko, Greda Breška, Ivanić-Grad, Jalševec Breški, Lepšić, Lijevi Dubrovčak, Opatinec, Posavski Bregi, Prečno, Prerovec, Prkos Ivanićki, Tarno, Topolje, Trebovec, Šemovec Breški, Šumećani, Zaklepica i Zelina Breška. Ivanić-Grad obuhvaća područje prosječne dužine u smjeru sjever-jug od oko 25,5 km te prosječne širine u smjeru istok-zapad od 12,0 km do 21,0 km. Ukupna površina iznosi 173,57 četvornih kilometara. Prema svom prostornom položaju u granicama Zagrebačke županije Ivanić-Grad zauzima područje njezinog jugoistočnog dijela, pri čemu svojim južnim rubom graniči sa Sisačko-moslavačkom županijom, a manjim dijelom sjeveroistočne granice prislanja se uz Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Ivanić-Grad se smjestio uz rijeku Lonju, u Moslavini, na 103 metara nadmorske visine, uz magistralnu prometnicu (autocestu D-4) Zagreb – Lipovac, državnu cestu (D-43) Bjelovar – Ivanić-Grad te regionalnu prometnicu i željezničku prometnicu Zagreb–Vinkovci. Prvo pravo povijesno svjedočanstvo o upotrebi pečata slobodnog trgovišta Ivanić-Grada nalazimo u XVII. stoljeću. Simbolika i sadržaj pečata sačuvali su se na jednoj ispravi iz 1664. godine. Pečat je okrugao, a u sredini se nalazi kula od tesana kamena na proširenom temelju. Kula završava kruništem, a vrata su na njoj otvorena. S jedne i druge strane nalaze se po tri stabljike rascvjetalog ljiljana. Sadržaj pečata mogao bi se dovesti u usku vezu s položajem Ivanić- Grada na lonjskom otoku gdje je ovo staro naselje na tom močvarnom terenu moglo biti okruženo takvim biljkama. Kula je sasvim sigurno simbol obrambenog značenja Ivanić-Grada, koji je potvrđen već gradnjom najstarijih utvrda zagrebačkih biskupa, pa do renesansne tvrđave koja je zaista bila neosvojena kula obrane u najkritičnijim godinama turskih provala i osvajanja. Novi gradski grb i pečat u upotrebi su od 1792. godine kada se uredila nova gradska uprava te su isti prvo bili u upotrebi s njemačkim natpisom „Militar- Communitat Festung Ivanic“ (Carsko-kraljevska vojna općina Ivanić). Taj grb i pečat koristili su se do 1872. godine kada je natpis promijenjen na hrvatski jezik. Prema popisu stanovnika iz 2011. godine Grad Ivanić-Grad ima 14 548 stanovnika, od toga u naselju Ivanić-Grad 9 379 stanovnika.