Zbornik Janković, Vol. VII No. 8-9, 2024.
Original scientific paper
https://doi.org/10.47325/zj.7.8-9.13
HRVATSKA TOSCANA – IZNADVREMENSKA VIZIJA RAZVOJA POLJOPRIVREDE ĐAKOVAČKO-SRIJEMSKOG BISKUPA JOSIPA JURJA STROSSMAYERA
Ferdo Bašić
; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Abstract
Veliki broj termina o održivom razvoju, svakog s pretenzijama za evergreen upotrebu, pokazuje hvalevrijednu maštovitost autora, no mnogi od njih ne donose novosti, zapravo su deja vu (već viđeno). Razlika su, iznad vremena riječi đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera-utemeljitelja HAZU iz sintagme Hrvatska Toscana kojom on u viziji austro-slavenske federacije vidi i opisuje mjesto Hrvatske u njoj. Ni poslije oko stoljeća i pol te riječi nije zasjenilo vrijeme: danas, na vrhuncu antropocena ih vidimo kao najavu održivog razvoja postindustrijskog društva. Ishodište vizije je fiziokratska misao francuskog ekonomiste, a njenu provedbu onodobno je prekinuo atentat Gavrila Principa vizionara drugačijeg svijeta u Sarajevu, koji će pokrenuti prvi svjetski ratni sukob u burnom 20. stoljeću. Rad se osvrće na povijesni razvoj poljoprivrede na hrvatskim prostorima od početka sjediteljskog života u neolitiku (Vinkovci, Vučedol), preko dolaska Hrvata na panonski prostor i Starog Rima, a iscrpnije raščlanjuje aktualna globalna preslagivanja, kojima je zahvaćena i žitnica Europe i svijeta, da bi se fokusirao na sintagmu duhovnog vođe hrvatskog naroda svoga vremena đakovačko-srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera Hrvatska Toscana. Ta vizija sugerira željeni položaj Hrvatske u nikada stvorenoj, a s dobrim namjerama, u onodobnom duhu vremena vizionarski osmišljenoj austroslavenskoj federaciji. Kao vizija održivog razvoja sintagma Hrvatska Toscana ispred i iznadvremenski oslikava odnos biskupa J. J. Strossmayera prema poljoprivredi i težaku na oranici, izrečena daleko prije antropocena i spektakularnih promjena u njemu. Svevremenost sintagme Hrvatska Toscana potvrdit će događaji koji se nižu na geopolitičkom atlasu svijeta, potvrđujući samodostatnost u proizvodnji hrane kao logičnu težnju svake države u kreiranju razvoja. Jer nema razvijene zemlje bez razvijene poljoprivrede. Marginalizacija obveza prihvaćenih potpisom Rimske deklaracije Svjetskog skupa o hrani (Rim 1996.), kao i brige o ruralnim vrijednostima kojim sve zemlje članice EU daju prioritete skupo nas stoji, ne samo zbog cijene uvoza hrane i njenih posljedica u turizmu, već još više kao posljedica demografskog rasula, nedvojbenog učinka te sasvim nepotrebne marginalizacije, kojoj su korijeni u ideologiji kojoj je drugdje isteklo vrijeme. K tomu, ratni sukobi (Ukrajina/Levant) otkrivaju ranjivost kopnenih, morskih i zračnih dostavnih pravaca u svjetskoj razmjeni roba i slabosti oslonca na uvoz. Zbog niza razloga, ponajviše zbog gospodarske, socijalne i okolišne održivosti, izgledno je da će održiv razvoj u postindustrijskoj epohi antropocena oslonac naći u „globalnom povratku korijenima“, što znači „na fotosintezi temeljenim gospodarskim granama“ odnosno poljoprivredi, s kojom je kultura, odnosno civilizacija, i počela – preradi hrane, krajobrazu, turizmu i valorizaciji umjetnosti na način Hrvatske Toscane.
Keywords
Hrčak ID:
320323
URI
Publication date:
29.8.2024.
Visits: 0 *