Review article
https://doi.org/10.22586/ss.24.1.2
Crkvenopravni položaj franjevaca u Slavoniji i Srijemu od Velikog bečkog rata do podjele provincije 1757. godine
Abstract
Početkom 18. stoljeća Katolička je crkva nastojala obnoviti svoje institucije na prostoru Slavonije i Srijema. U postojećim prilikama najbolje su se snalazili franjevci provincije Bosne Srebrene. Oni su nakon protjerivanja Osmanlija iz slavonskih gradova započeli obnovu svojih samostana u Požegi, Iloku i Šarengradu, ali i izgradnju novih u Gradiški, Cerniku, Brodu, Osijeku, Đakovu, Vukovaru i Petrovaradinu. Uz već postojeće samostane u Velikoj i Našicama, nabrojani samostani vrlo su brzo izgrađeni i postali su snažna središta franjevačkog djelovanja na prostoru Slavonije i Srijema. Franjevci su u njima organizirali svoje niže škole, gramatičke škole te studije filozofije i teologije. Samostani su bili i mjesta u kojima se često okupljala gradska elita. Brojnost redovnika, novoizgrađenih samostana i župa o kojima su vodili pastoralnu skrb te aktivnost franjevaca na vjerskom, kulturnom i obrazovnom polju, kao i njihova povezanost s gradskim elitama i podrška koju su imali od civilnih i vojnih vlasti, pokazuju da se prva polovica 18. stoljeća može smatrati zlatnim razdobljem djelovanja provincije Bosne Srebrene u Slavoniji. Međutim, nakon 1750. godine počinje doba krize zbog više razloga. S jedne strane biskupi započinju oduzimanje brojnih župa koje predaju dijecezanskim svećenicima, a s druge strane unutarnje podjele unutar provincije Bosne Srebrene koje su se pojavile polovicom 17. stoljeća postajale su sve veće i očitije. To dovodi na kraju do podjele provincije Bosne Srebrene. Godine 1735. od nje se odvajaju dalmatinski franjevci u zasebnu provinciju sv. Kaja (kasnije provincija Presvetog Otkupitelja), a 1757. slavonsko-podunavski franjevci osnivaju posebnu provinciju sv. Ivana Kapistranskog.
Keywords
franjevačka provincija Bosna Srebrena; Slavonija; Srijem; 18. stoljeće
Hrčak ID:
323178
URI
Publication date:
8.12.2024.
Visits: 0 *