Professional paper
https://doi.org/10.17234/Croatica.68.12
OTOK KAO TOPOS – I MALO VIŠE OD TOGA: NEKOLIKO „OTOČNIH” ULOMAKA O S. NOVAKU, D. MILOŠU, S. KARUZI I L. KRASZNAHORKAIU POVODOM 100. OBLJETNICE ROĐENJA SLOBODANA NOVAKA
Zoltán Medve
orcid.org/0000-0001-8415-9497
; Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Humanities and Social Sciences, Osijek, Croatia
Abstract
Općenita, klasična, nedeiktična značenja riječi "otok" koncentrirano dolaze do izražaja u poimanju otoka kao simbola. Prema dugoj tradiciji osnovna je karakteristika (simbola) otoka, kao gotovo svih simbola, njegova ambivalentnost. U svjetskoj umjetnosti/književnosti otok je nakon antike postao i topos pa je prisutan u likovnoj umjetnosti, čak i glazbi. U mađarskoj književnosti, većinom zbog geografskog položaja države, vrlo se rijetko nalaze djela s tematikom mora, još manje s tematikom otoka. Hrvatski autori imaju posebno mjesto u "morsko-otočnoj taksonomiji": u vezi s morem gotovo uvijek tematiziraju razne aspekte otoka i/ili život na otocima, odnosno individuu i otok. U ovom tekstu autor pokušava na temelju djela četiriju autora – S. Novak, D. Miloš, S. Karuza i L. Krasznahorkai – istražiti razlog zašto i kako hrvatski autori tematiziraju otok, kakvu ulogu ima korištenje i nekorištenje otočnih jezika, odnosno zašto i na kakav se način djelima prethodno navedenih triju hrvatskih autora "pridružuje" Krasznahorkaiev kratki roman.
Keywords
poimanje otoka; Slobodan Novak; Damir Miloš; Senko Karuza; László Krasznahorkai; jezik
Hrčak ID:
325706
URI
Publication date:
30.12.2024.
Visits: 8 *